1. Gostoprimstvo odražava evanđelje.
Vjerni kršćani su – i uvijek su bili – čudna manjina u neprijateljski nastrojenom svijetu. Otkupljeni Kristovom žrtvom, izgubili smo svoje stare živote – i sa životom, napustili smo i povijest, identitet te ljude koji su nas jednom smatrali svojima. Obraćenje počinje sa žrtvovanjem onoga što je bilo prije, a kroz gostoprimstvo evanđelje osigurava ono što smo izgubili. Kada Petar kaže Isusu: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom,” Isus odgovara utjehom: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni” (Mk 10, 28-30). Evanđelje dolazi s ključem, a taj ključ otvara “stostrukost” Božjeg blagoslova u obliku obitelji i zajedništva za druge. Gostoprimstvo je nulta točka kršćanskog života.
2. Gostoprimstvo je duhovno oružje.
Gostoprimstvo koje okuplja braću i sestre zajedno s neobraćenim susjedima i strancima nije dobročinstvo ili ljubaznost; ono zapravo vodi evanđelje izvan granica kulturološkoga rata – gdje i pripada – i trese nebeska vrata kako bi spasilo duše naših bližnjih. Kada svakoga dana provodimo vrijeme zajedno, ne bavimo se pretpostavkama i stereotipima o drugim ljudima i njihovom načinu života. Ne moramo se pitati što naš nevjerni susjed misli o nama jer sjedi tu pored nas, dodaje nam pečene krumpire i govori nam točno što misli. U našoj kući, kada je objed gotov, djeca podijele Biblije i moj muž, Kent, započinje večernju praksu obiteljske pobožnosti u koju se svi mogu uključiti. Moji susjedi znaju da mogu otići kući, ali uglavnom ne odu.
3. Gostoprimstvo daje prostora za različite domaćine i goste.
Svaki je kršćanin pozvan na gostoprimstvo, ali to ne znači da ga svatko radi na isti način. Gostoprimstvo može značiti da ćemo dijeliti svoja sredstva, ali i naše potrebe, služeći i kao domaćin i kao gost, kao što je i Isus radio dok je hodao zemljom. Gostoprimstvo funkcionira po istom principu kao i davanje desetine. Ili daješ ili primaš. Ili gradiš tijelo ili trebaš tijelo da te izgradi. Svi imamo udio u gostoprimstvu zato što je tako radio i Isus.
4. Gostoprimstvo je Benediktova opcija na djelu.
Sveti Benedikt, otac zapadnog monaštva iz 6. stoljeća te čiji je odgovor na kolaps Rimskog carstva pomogao u očuvanju kršćanstva, ponovno je zadobio pozornost 2017. godine objavljivanjem knjige Benediktova opcija: Strategija za kršćane u postkršćanskom svijetu autora Roda Drehera. Mi Butterfieldi gotovo svaki dan prakticiramo gostoprimstvo koje uključuje zajedništvo za stolom, čitanje Biblije, pjevanje psalama te molitvu. Na kraju to izgleda kao Benediktova opcija na djelu. Uvijek je pozvan velik broj ljudi, a ponekad se razdvojimo u tri sobe. Svakodnevno blagovanje s braćom i sestrama iz crkve produbilo je obiteljske veze. Kroz godine smo naučili međusobno si pomagati bez da nas se to traži. Mi smo odvojen narod. Volimo crkvu, veličamo njene vrijednosti te pozivamo druge u Božju obitelj.
U našu kuću neki ljudi dolaze ranije, neki kasnije. Neki dolaze jer žele znati zašto je toliko auta parkirano pred našom kućom. Neki donesu hranu. Drugi dovedu prijatelje. Ova je gozba milosti naše glavno uporište i pozivamo nevjernike da nam se pridruže. Jasno smo odvojeni za Krista, ali smo i uključeni u svijet, služeći drugima i pozivajući ih da okuse i osjete Božju dobrotu.
Je li ovo neugodno? Jest. No kako će drukčije tvoj neobraćeni susjed znati da Bog nekima daje milost, a nekima osudu? Kako će znati da ga je kultura seksualne slobode i osobne autonomije prevarila i ukrala mu njegov identitet čovjeka stvorena na Božju sliku?
Gostoprimstvo je dobro za davatelja zato što izlaže naše živote i srca.
5. Gostoprimstvo zahtjeva zajedništvo u crkvi.
Kada sam živjela kao lezbijka u LGBTQ zajednici u New Yorku u 90-im godinama prošloga stoljeća, svaku je večer nečiji dom bio otvoren za sve u našoj zajednici. Epidemija AIDS-a nas je u isto vrijeme užasavala i ujedinjavala, a bilo je nezamislivo da bi bilo tko u našoj zajednici bio ostavljen sam na duže vrijeme, pogotovo u tako beznadnim vremenima. Moja partnerica i ja otvarale smo vrata našeg doma četvrtkom navečer pa sam tako naučila kako kuhati za neodređen broj ljudi i stavljati služenje drugih kao prioritet, čak i usred burnog poslovnog života. Kada bi crkva stavljala zajedništvo s braćom i sestrama ispred i protiv našeg tjelesnog identiteta, i mi bismo gostoprimstvo učinili prioritetom. Kršćansko bi zajedništvo našu pozornost skrenulo s programa na odnose. Vidjeli bismo da je naš nedostatak živog, čestog i prepoznatljivog gostoprimstva zapravo odvratan grijeh.
6. Gostoprimstvo njeguje i podiže Božju obitelj.
Kronična usamljenost nikada ne bi smjela biti pravilo u crkvi. Crkva je Božja obitelj, što znači da bismo trebali živjeti u svakodnevnom zajedništvu. Kronična, iscrpljujuća usamljenost usred velikog skupa Božjih ljudi uništava živote i nažalost, ovaj tumor unutar crkve raste. Mala skupina ljudi koji se sastaju jednom tjedno tričav je odgovor na taj problem. No svakovečernje zajedništvo za stolom na koje su sva braća i sestre iz crkve pozvani stvara osjećaj pripadnosti te pomaže u rastu u milosti. Ne želimo stati na tome.
Njegovanje Božje obitelji i poticanje ljudi koji su izvan Božje milosti da sjednu za tvoj stol, dva su oblika gostoprimstva koja idu ruku pod ruku. U zajednicama koje su sastavljene od sličnih ljudi, često je teško znati kako izaći iz kutije. Moramo namjerno tražiti ljude koji su različiti od nas. Kako bi naša crkva izgledala kada bismo imali članove čija sudjelovanja u društvenim programima dovode ljude izvana?
Mogli bismo postati SIGURAN član obitelji, saveznik bratu ili sestri u zatvoru, ovlaštena udomiteljska obitelj, smisleno brinuti za izbjegličke obitelji radeći zajedno s agencijama koje to već rade. To nisu odnosi koje je nemoguće stvoriti. Sve što trebate je provjera prošlosti (tj., potvrda o nekažnjavanju), kućno proučavanje te tvoje vrijeme i volja da iskoračiš iz zone komfora.
7. Gostoprimstvo je dobro za domaćina.
Ljudi čiji su životi prožeti skrivenim grijesima mrze gostoprimstvo. Plaše se otvorenosti koje ono zahtijeva. Žale se na terete koje nosi sa sobom. Njihovi idoli ne ostavljaju mjesta konkurenciji. Možda nije nekakav nečuven grijeh taj koji stvara barijeru. Možda je to udomaćeni grijeh. Možda više brinu o svojim granicama i svom bijelom tepihu, nego o svojoj crkvenoj obitelji ili o tome gdje će njihovi susjedi provesti vječnost.
Gostoprimstvo izlaže naše živote i naša srca. Vidimo naše sebične ambicije i naš ponos. Kada jasno vidimo svoj grijeh, kada ga priznamo i svakodnevno se kajemo za njega, onda smo spremni čiste savjesti materijalne stvari smatrati nevažnima, a ljude važnima. Gostoprimstvo je dobro za domaćina jer izlaže naše živote i naša srca. Prisiljava nas da priznamo i pokajemo se, živimo skromno te stvorimo vrijeme za neočekivane potrebe drugih.
8. Svakodnevno je gostoprimstvo dobro za djecu.
Dobro je za djecu da gledaju svoje roditelje kako žive evanđelje kroz redovito večernje zajedništvo za stolom. Gledaju vas kako u svoj dom radosno primate susjede koji imaju drukčije stavove od vaših i nadaju se da su njihove tajne možda, samo možda, sigurne s vama. Gledaju kako živite evanđelje s lakoćom, kako se nosite sa sukobima, žrtvujete se te kako nevjernici dolaze Kristu za vašim stolom. Djeca iz susjedstva primijete što se događa u vašem domu i uskoro počnu dolaziti na večere, postavljati pitanja, otvarati srca u obiteljskim pobožnostima te dolaziti u crkvu. Ta djeca počnu dovoditi svoje rođake. Ili svoje roditelje. Vaša djeca počinju shvaćati da je Isus stvarno Kralj i da je stvarno živ, te da nije tek rekvizit kojega vadite nedjeljom ujutro ili za omladinsku grupu.
9. Gostoprimstvo je skupo.
Gostoprimstvo traži novac i vrijeme. Svakodnevno gostoprimstvo povećava budžet za hranu obitelji Butterfield. Također me drži u svakodnevnom režimu sjeckanja povrća, miješenja kruha i namakanja graha. Do 16:30, ritam naše kuće promijeni se iz školovanja kod kuće u gostoprimstvo. Dok naš sin radi zadaću i naša mlađa kćer svira klavir, ja čistim kuću za zajedništvo za stolom, a Kent počinje razmišljati o stihu za večernju obiteljsku pobožnost. Moji prijatelji samci iz crkve počinju dolaziti na topli obrok s puno prijatelja, koji jedva čekaju da ih zagrle. I ostale obitelji iz crkve počinju dolaziti. Moji susjedi znaju da sam često slobodna pričuvati im djecu poslije škole pa su često s nama i djeca iz susjedstva. Sve ovo iziskuje vrijeme, novac, žrtvu i fleksibilnost.
10. Gostoprimstvo je vrijedno toga.
Gostoprimstvo razvija oči koje vide. Ono pooštrava Božju riječ u našim tvrdim srcima te razvija intimnost među ljudima koji inače nikada ne bi bili prijatelji. Ono žali za propuštenim prilikama za služenje. Zgraža se nad Isusovim riječima: “Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me. … Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. (Mt 25,42-45).
Isus se poistovjećuje sa strancem, čovjekom izvana, u potrebi. Svakodnevno gostoprimstvo usavršava karakteristično kršćansku kulturu iznutra tako što prihvaća evangelizatorski optimizam, znajući da ako je to Božja volja, stranci će postati susjedi, a susjedi će postati članovi Božje obitelji. Tko zna? Možda se to dogodi za vašim stolom večeras.
This article was translated by permission from the original English article published by Crossway.
Izvor: https://www.crossway.org/articles/10-things-you-should-know-about-christian-hospitality/
