Među njima slušala nas neka žena imenom Lidija, prodavačica grimizne odjeće iz grada Tijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima. (Dj 16,14)
Gdje god je Pavao propovijedao, neki su mu vjerovali, a neki ne. Kako možemo razumjeti zašto su neki od onih koji su „mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha“ (Ef 2,1) vjerovali, a neki nisu?
Odgovor zašto neki nisu vjerovali je zato što su „odbijali“ (Dj 13,46) poruku Evanđelja jer je ona za njih „ludost i ne mogu to razumjeti“ (1 Kor 2,14). Tjelesan je um „neprijatelj prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može“ (Rim 8,7).
Svatko tko čuje i odbije Evanđelje „mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela“ (Iv 3,20). Oni ostaju „zamračeni u svom razumu… zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca“ (Ef 4,18). To je neznanje koje nosi krivnju. Istina je dostupna. Ali, oni „istinu priječe nepravednošću“ (Rim 1,18).
Ali, zašto onda neki vjeruju, s obzirom na to da smo svi u stanju okorjelosti srca zbog pobune, mrtvi zbog svojih prekršaja? Djela apostolska daju nam odgovor na barem tri različita načina. Jedan od razloga je da su oni određeni da vjeruju. Kad je Pavao propovijedao u Antiohiji u Pizidiji, pogani su se radovali i „uzvjerovaše svi koji bijahu određeni za vječni život“ (Dj 13,48, Varaždinski prijevod).
Ili, neki vjeruju je jer im je Bog dao pokajanje. Kad su sveti u Jeruzalemu čuli da pogani odgovaraju na Evanđelje, a ne samo Židovi, rekli su: „Dakle, i poganima je Bog dao obraćenje koje vodi u život!“ (Dj 11,18).
Ali, najjasniji odgovor u Djelima apostolskim na pitanje zašto osoba vjeruje Evanđelju je zato što Bog otvara srce. Lidija je najbolji primjer. Zašto je ona povjerovala? U Djelima apostolskim 16,14 piše: „Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima“.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/god-opens-the-heart
