Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod (njegovim nevoljama) koji mu je Gospodin dao. (Jak 5,11)
Iza svake bolesti i invalidnosti krajnja je Božja volja. Ne da Sotona nije uključen – vjerojatno je uvijek uključen na ovaj ili onaj način s razornim planovima (Dj 10,38). Ali njegova snaga nije odlučujuća. On ne može djelovati bez Božjeg dopuštenja.
To je jedna od točaka Jobove bolesti. Ovaj tekst jasno kaže da, kad je bolest došla na Joba, Sotona „udari Joba zlim prištem“ (Job 2,7). Njegova ga je žena nagovarala da prokune Boga. Ali, Job je rekao: „Kad od Boga primimo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?“ (Job 2,10). I ponovno autor knjige pohvaljuje Joba govoreći: „U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama.“
Drugim riječima: Ovo je ispravan pogled na Božju suverenost nad Sotonom. Sotona je stvaran i može utjecati na naše nedaće, ali nema završni utjecaj, njegova riječ nije posljednja.
Jakov objašnjava da je Bog imao dobar ishod za sve Jobove nevolje: „Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod (njegovim nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa“ (Jak 5,11).
Dakle, Sotona je mogao biti upleten, ali je krajnji ishod bio Božji, i bio je pun „samilosti i milosrđa“.
To je ista lekcija koju učimo iz 2. Korinćanima 12,7, gdje Pavao kaže da je njegov trn u tijelu bio sotonin poslanik, a ipak njemu dan da bi ostvario vlastitu svetost: „I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči da se ne uzoholim“ – da se ne bih uzoholio!
Sada, poniznost nije Sotonina svrha u ovoj nevolji. Stoga, svrha je Božja. To znači da je ovdje Sotona iskorišten od Boga kako bi postigao Njegove dobre nakane za Pavlov život.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/how-satan-serves-god
