Kada se pitamo za što bismo se trebali moliti, instinktivno se okrenemo Bibliji jer nas ona nadahnjuje i usmjerava. Tako, bilo da nas Isus podsjeća da se uvijek trebamo moliti ili Pavao podsjeća Filipljane da se ne brinu tjeskobno, nego da u svemu iznose svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, Biblija nas čuva na pravome kolosijeku. Dok se molimo, zapravo tražimo od Boga da naš život i živote naših bližnjih uskladi sa svojim namjerama. Kad se tako molimo, možemo se moliti s pouzdanjem.

Dakle, možemo se moliti za naš svijet, da muškarci i žene povjeruju evanđelju. Možemo se moliti da Bog pošalje žeteoce na njive, kao što je Isus rekao. Možemo se moliti za djelo evanđelja u našim životima, da nam Bog pomogne da postanemo sveti, radosni i zahvalni. A kada sve to učinimo, trebamo se sjetiti da je Bog puno spremniji blagosloviti nas, nego što smo mi spremni provesti vrijeme tražeći blagoslove od njega.

Kao što je Isus rekao: „Dakle, ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?“ (Mt 7,11).