Često se volimo usredotočiti na Isusove ljudske aspekte. Dakako, važno je imati na umu da je Isus bio u potpunosti čovjek. Međutim, bio je i u potpunosti Bog. Što znači da je Isus bio potpuno Bog? Također, zašto je važno da on, kao naš Otkupitelj, bude uistinu Bog?

Apostol Ivan otvara svoje Evanđelje objavom da je Isus vječni Bog u tijelu. Pojašnjava: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. … I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (1,1.14). U svomu pismu Kološanima, apostol Pavao je napisao: „Budući da u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva” (Kol 2,9).

Slično tomu, Isus je mnogo puta potvrdio svoje božanstvo i jedinstvo s Ocem. Jednom su prigodom neki njegovi slušatelji shvatili što tvrdi i pokušali ga kamenovati, objašnjavajući da ga ne kamenuju zbog nekoga dobrog djela, nego zbog hule na Boga: „Praviš [se] Bogom, iako si samo čovjek“ (Iv 10,33). Knjiga Otkrivenja opisuje Isusa kao Alfu i Omegu, Onoga „koji jest, koji bijaše i koji će doći“ (1,8). Zaista, on nije samo čovjek. On je uistinu Bog.

Dakle zašto je bilo tako važno da Isus kao naš Otkupitelj bude pravi Bog? Naš grijeh počinjen je protiv Boga. Samo Bog može oprostiti prekršaje protiv njega. Zbog toga su se neki vjerski vođe u Isusovo vrijeme užasnuli kada je Isus rekao da može opraštati grijehe. Razumjeli su implikacije njegovih riječi. Kako bi običan čovjek mogao oprostiti grijehe počinjene protiv Boga? Običan čovjek ne bi mogao, ali Bog može.

Isus je morao biti potpuno čovjek kako bi bio naša zamjena, ali morao je biti u potpunosti Bog kako bi njegova poslušnost i patnja bili savršeni i kako bi Božja pravda bila potpuno i vječno zadovoljena.