Kršćanski manifest: Poziv, apel i promjena

Poziv

Tako je Propovijed na visoravni zapravo Isusov poziv vama da doživite život u najboljem izdanju. U njoj Isus opisuje kako izgleda život u njegovom Kraljevstvu – u Kraljevstvu u kojem se sve nepravde u našem životu na ovome svijetu ispravljaju.

Da ne bi bilo zabune, Gospodin ovdje ne govori kako se stupa u Kraljevstvo, nego kako treba živjeti u Kraljevstvu. Kako je o ovom ulomku rekao veliki reformator Martin Luther: „Krist u ovoj propovijedi ne govori kako se po­staje kršćaninom, nego govori samo o djelima i plodu što ih nitko ne može postići ako nije kršćanin i pod milošću.” Dakle, u ovim poglavljima ne iznosi se mehanizam putem kojeg osoba postaje kršćanin, nego način života osobe koja to već jest. Kao što je Isus rekao učenicima kasnije u Lukinom evanđelju: „Zaista, kažem vam, tko ne primi kra­ljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući” (Lk 18,17). Mjesto u Isusovom vječnom Kraljevstvu, koje je puno zado­voljstva, smijeha i radosti, nešto je što primamo iz njegovih ruku, a ne nešto što moramo zaslužiti ili prigrabiti vlastitim snagama i nastojanjima. Poput djece, dolazimo k njemu i prihvaćamo Kraljevstvo kao dar, a ne donosimo mu sve što smo učinili i postigli da time za njega platimo. A sad kad smo došli i od njega primili Kraljevstvo, ovdje – u ovoj pro­povijedi – vidimo kako danas izgleda život u Kraljevstvu. Ona nije iscrpna, ali jest transformirajuća. Ona nam otkriva kako nas pripadnost Kraljevstvu mijenja iznutra.

Apel

Ono što će nam Isus reći je radikalno – kako nas vjera u njega nagoni i osposobljava da živimo na nov način, koji se često protivi kulturi i kontraintuitivan je. To znači da Propovijed na visoravni nije samo poziv, nego i apel. Obi­lježja i prioriteti Isusovog Kraljevstva razlikuju se od onih u ovom svijetu – tako će i njegovi stanovnici biti različiti. Isusov poziv je dubok i opsežan te nas poziva da sve ono o čemu prirodno razmišljamo okrenemo naglavce. Ovdje ćemo otkriti čime se odlikuju istinski kršćani. Nitko tko zbilja pripada Isusovom Kraljevstvu ne ostaje nepromije­njen. Isus nam govori: želim da vas vesele drugačije stvari od onih koje vesele druge ljude i da vas žaloste stvari koje inače ne žaloste druge ljude. Želim da vam ambicija bude nešto što svijet smatra slabim i neučinkovitim. Želim da se prema drugima ophodite na način koji njima, a ponekad ni vama, neće imati smisla. Želim da na drugačiji način procje­njujete svoje odluke, reakcije i svoj život. Želim da se izdva­jate od drugih.

Isus ne bi dugo ostao zaposlen u reklamnim agencijama 21. stoljeća jer on se ne pretvara da je lako odazvati se ovom pozivu. Ne bi daleko dospio ni kao političar u 21. stoljeću jer on ne laska svojim slušateljima i ne kompro­mitira svoje standarde. Ipak, Isus nije ni oglašivač ni poli­tičar: on je bio – a i danas je – vječni Kralj i on ne prodaje neki proizvod i ne mami glasače, nego najavljuje i opisuje svoje Kraljevstvo.

Zato mi je ovaj ulomak težak kao i svaki drugi. Ovaj manifest opisuje život za koji smo stvoreni, ali teško je biti drugačiji od svojeg prirodnog „ja” i od načina na koji svijet oko nas funkcionira.

Promijenite svijet

Ovaj je poziv da uživamo u blagoslovima života u Isusovom Kraljevstvu, dakle, poziv da budemo drugačiji. Stoga je i ključan za donošenje promjena u ovaj svijet. Oglašivači možda dobro zarađuju i političari možda pridobivaju prolaznu vlast, ali pripadnici Isusovog Kraljevstva mogu činiti nešto što je značajno za vječnost. Jer, u onoj mjeri u kojoj smo spremni ozbiljno prihvatiti standarde i vrijednosti Isusovog Kraljevstva i ispoljavati ih svojim životom, u toj ćemo mjeri pružiti svijetu oko sebe alternativni i daleko bolji način života od onog koji se povodi za stvarima koje se prodaju u najnovijim reklamama, odnosno za onim što nude političari. Ponudit ćemo im nešto što John Stott naziva „kršćanskom kontrakulturom”: život koji je teži i neugodniji, ali je ipak potpuno ispunjavajući, radostan i vječan.

Apostol Petar je bio među onima koji su prije 2000 godina sjedili na toj visoravni i slušali kako Isus „podigne oči prema učenicima govoreći:

‘Blago vama…’” (Lk 6,20). Petar će mnogo godina kasnije opisivati pripadnike Božjeg Kraljevstva pozivajući se na Božji opis njegova starozavjetnog naroda:

“A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod [od Boga] stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili.” (1 Pt 2,9-10)

Petar govori: trebate znati što ste – tuđinci ste i stranci te zato, kao pripadnici naroda koji ne pripada ovom svijetu, ne prestajte se boriti protiv svega onoga (pa tako i vlastitih želja) što vas nagoni da želite živjeti kao svi pripadnici ovog svijeta.

Tek kad budete živjeli drugačije od ovog svijeta, ljudi oko vas (premda će možda iznositi optužbe i poruge na vaš račun) zapravo će vidjeti Božju dobrotu u vama i dati mu slavu kad se Isus vrati (11-12, moja parafraza).

Ono najbolje što možemo ponuditi ljudima koji su oko nas jest Isusovo Kraljevstvo, a zaslužit ćemo govoriti o Kraljevstvu tako što ćemo im pokazati kako ono izgleda. Najveći uzrok neučinkovitosti suvremenog kršćanstva jest u tome što ne shvaćamo na kakvu nas radikalnu različitost Isus poziva kad ga slijedimo kao Kralja. Zapadna crkva 21. stoljeća često se prepuštala napasti da razvodnjava Isusove riječi, pronalazeći rupe i krivine u onome što je govorio kako bi svijetu ponudila nešto što zvuči prihvatljivije i manje zahtjevno. Desetljećima smo sami sebe tapšali po ramenu zbog toga što možemo izaći među prijatelje nekršćane i reći: „Znaš što? Mi smo isti kao i vi.” A oni bi odgovorili: „Znaš što? Mislim da si potpuno u pravu!” Ali ako u crkvi nema ničega različitoga, ljudi neće znati zašto bi trebali slušati što crkva govori.

Nismo pozvani biti poput svijeta, a svijetu ni ne treba da budemo poput njega. Mi možemo reći nešto bolje jer slijedimo nekoga boljeg. To znači da je poziv što nam ga je Krist uputio veoma uzbudljiv i duboko zahtjevan. Nismo pozvani na lagodnost, nego biti poput Krista; otkrivati iznenađujuće načine za doživljavanje stvarnih blagoslova te pritom i druge upućivati na njih.

Zato ćemo u ovoj knjizi, dok budemo slušali Isusovu Propovijed na visoravni, slušati manifest koji opisuje kako izgleda stvarno kršćanstvo. Ono je i naopako i postavljeno kako treba. Iznenađujuće je i divno. Zahtjevno je i oslobađajuće. Ono je život u najboljem izdanju – blagoslovljen život, život u Kraljevstvu.

(Preuzeto iz knjige Alistaira Begga Kršćanski manifest: Isusove preobražavajuće riječi iz Evanđelja po Luki 6 (str. 10-13) u izdanju Radosne vijesti.)