Kršćanski manifest: Problem s popularnošću

Problem s popularnošću

Svi mi želimo biti omiljeni. Većina nas na Zapadu vjero­jatno neće gladovati, ali je vjerojatno da će nas ljudi prezi­rati zbog toga što smo kršćani. Zato je zaprepašćujuće kad Isus govori da ćemo zbog blagoslovljenog života – života u skladu s Kraljevstvom – biti omraženi. „Blago vama kad vas zamrze ljudi” (Lk 6,22) – kad vas izopće i vrijeđaju „zbog Sina Čovječjega”. Isus govori o situacijama u kojima ćemo biti odbačeni ili osuđeni zbog toga što ga poznaje­mo (a ne zato što smo postupili neljubazno, odbojno ili ogorčeno). Prije ili kasnije ćete, ako se budete držali Isusa, otkriti da vas ljudi ne vole.

Vjerojatno ste to već doživjeli. Možda ste se zauzeli za biblijsku istinu i dobrotu ili ste zamuckujući rekli: „Da, vjerujem da Isus jest ono što je za sebe tvrdio, da je jedini Spasitelj i jedini put prema izmirenju s Bogom.” I odjed­nom ćete postati izolirani i pomalo udaljeni od svojih vrš­njaka – ili još nešto gore. To se može dogoditi u vašoj školi ili u vašoj četvrti. Po prirodi smo skloni težiti k smirivanju situacije tako što nikad nećemo reći ništa što bi nekoga moglo uvrijediti. Kršćanski put teži ka istini, nastoji reći ono što je najpotrebnije reći: da je Isus Gospodin i da pruža spasenje svakome tko k njemu dođe, ali da moramo doći k njemu; da „nema ni u kome drugom spasenja.

Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12).

To je bila poruka prvih učenika, koji su bili mnogo omraženiji nego što ćemo mi vjerojatno ikada biti, a ipak su bili is­punjeniji radošću nego što smo to mi. Kad nas mrze zbog toga što govorimo istinu, trebamo to smatrati razlogom za radost. Na koncu, ako se tako odnose prema nama, to znači da smo zbilja pripadnici Kristovog Kraljevstva – a pripadnost njegovom Kraljevstvu daje nam život, sada i za vječnost. To što nam se rugaju zbog naše vjere neće poništiti naš blagoslov ako naša radost nije utemeljena na našem ugledu.

S druge strane, ako se povodimo za svojom omiljenošću, to je put prema jadu: „Jao vama kad vas svi budu hvalili”, upozorava Isus. I opet, ovo je kontrakulturalno. Ali, kako Isus ističe, popularnost su uvijek uživali „lažni proroci”, a ne oni koji govore istinu. Gotovo je nemoguće da će svi govoriti dobro o nama, osim ako nismo dvolični pa jednome govorimo jedno, a drugome drugo i ako uvijek govorimo samo ono što ljudi žele čuti. Tako su činili lažni proroci: kad se spremala invazija, propovijedali su mir, a kad je Bog zapravo bio gnjevan zbog njihove nepravedno­sti i licemjerstva, uvjeravali su ljude da su njihovi životi u redu. Ako želimo da svi o nama govore lijepo, morat ćemo žrtvovati sva svoja načela. Mizerno je, govori Isus, izgubiti istinu i izgubiti sebe zato da bi nas ljudi voljeli.

I kršćani plaču

Među upozorenjima o jadu za one koji jure za bogatstvom i ugledom nalaze se još dva. Prvo upozorenje usmjereno je prema onima koji su „sada siti”. Drugim riječima, jao vama koji se trudite, a uvjerenja ste da vam Bog ne treba – jer jednog dana ćete biti gladni. Evo nekoga tko poznaje svakoga i koga svi vole: nikad mu ne manjka prijatelja, uvijek ga svugdje pozivaju, uvijek dobiva ulaznice za razne događaje i uvijek ulazi preko reda. Sve u životu mu ide kao podmazano. I sam je uvjeren da mu sve u životu ide kao podmazano.

Svi u dubini duše želimo biti poput te osobe. To su stvari koje pogone naše društvo. No ako je to sve što osoba ima, postat će nevjerojatno gladna. Uspješne osobe su često samodovoljne, a samodovoljne osobe uglavnom su zadovoljne same sobom. Ako njihov život nikada ne krene nizbrdo – ako nikad ne postanu „gladni” – nikada neće otkriti svoju potrebu za nečim što je izvan njih samih. Živjet će s iluzijom da ne trebaju nikoga da im na bilo koji način pomogne. Prekasno će ustanoviti da su i sami živjeli kao bezumnici jer jednog će im se dana njihov život oduzeti, a ostat će samo nezajažljiva glad koja će vječno trajati. Možete li zamisliti kako cijelu vječnost želite popiti čašu vode? Možete li zamisliti tu prazninu zbog gladi koja nikad ne prestaje? Možete li zamisliti da trpite usamljenost koja se nikad neće ublažiti?

Isus govori o konačnim životnim realnostima – pa tako i o vječnom životu.

Želimo li sada biti istinski sretni, on govori da trebamo živjeti u svjetlu njegovog božanstva i naše vječnosti.

Moći ćemo istinski uživati u sadašnjem životu samo ako odlučimo kakav će nam život biti tada; naučit ćemo živjeti kad riješimo kako ćemo umrijeti i što slijedi nakon toga. I zato, „blago vama koji sada gladujete” – koji ste gladni za nečim višim od onoga što nudi ovaj svijet, odnosno što si sami možete priskrbiti – „vi ćete se nasititi”. Blagoslovljena je osoba koja se neće zadovoljiti ugodnostima ovog života, koja nije slijepa pred životnim frustracijama i koja zbog toga gladuje za nečim većim.

Sad dolazimo do ostalih Isusovih upozorenja o jadu – protiv neozbiljnog pristupa gdje se osoba smijehom probija kroz život: „Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati!” I opet, Isus ne govori da se pripadnici njegovog naroda nikad neće smijati. Smijeh je Božji dar; štoviše, adekvatno je smijehom reagirati na veličinu i čudesnost njegovih blagoslova (vidi Post 21,6; Ps 126,2). Ono o čemu Isus ovdje govori jest smijeh bezumnika: pristup koji sve okreće na šalu iako se nema čemu zapravo smijati – to je mentalni sklop osobe koja odbija suočiti se sa stvarnošću zato što je riješena uvijek sve shvaćati olako. Međutim, život u ovom posrnulom svijetu uz komediju nosi i tragediju, a osoba koja inzistira samo na smijehu osoba je koja nije kadra razumjeti i tješiti druge i koja se nema na što osloniti kad se sama nađe u situaciji koja će joj obrisati osmijeh s lica. Zato je mudrac iz Propovjednika rekao: „Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba… Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja” (Prop 7,2.4). Upravo su u tragedijama veći izgledi da ćemo se suočiti sa životnim stvarnostima.

„Blago vama koji sada plačete”, govori Isus. Blagoslovi dolaze onima čiji svjetonazor je dovoljno opsežan da može prihvatiti činjenicu da život donosi i pogrebe i proslave te koji su spremni plakati zbog onih koji pate, kao i plakati s njima. Samo oni koji su imali posla s mračnom stranom života i samo oni koji znaju da će tmurni dani proći, mogu istinski cijeniti radosne trenutke u svojem iščekivanju dolaska Kraljevstva u svoj njegovoj punini, kad Bog bude obrisao svaku suzu s naših očiju. Tako je i s onima koji su sada spremni plakati jer tada će se smijati (Lk 6,21).

Preuzeto iz knjige Alistaira Begga Kršćanski manifest: Isusove preobražavajuće riječi iz Evanđelja po Luki 6 (str. 21-25) u izdanju Radosne vijesti.