Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje kao i Krist Crkvu. Mi smo, naime, udovi njegova tijela. (Ef 5,29-30)
Zajednica između Krista i njegove mladenke je tako bliska („jedno tijelo“) da svako dobro učinjeno njoj dobro je učinjeno samome sebi. Jasna je tvrdnja ovog teksta da ova činjenica motivira Gospodina da hrani, njeguje, posvećuje i čisti svoju mladenku.
Prema nekim definicijama, nije riječ o ljubavi. Ljubav, kažu, mora biti slobodna od vlastita interesa – pogotovo Kristolika ljubav, pogotovo golgotska ljubav. Nikad nisam vidio da se takva ljubav slaže s ovim odjeljkom u Pismu.
Ipak, ono što je Krist učinio za svoju mladenku, ovaj tekst jasno naziva ljubavlju: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu… (Ef 5,25). Zašto ne dopuštamo da tekst definira ljubav za nas, umjesto da svoje definicije donosimo iz etike ili filozofije? Prema ovome tekstu, ljubav je traganje za našom radošću u svetoj radosti osobe koju ljubimo. Nema načina da odvojimo vlastiti interes od ljubavi jer vlastiti interes nije isto što i sebičnost. Sebičnost traži vlastitu privatnu sreću na račun drugih.
Ljubav traži svoju sreću u sreći osobe koju ljubi. Čak će i patiti i umrijeti za osobu koju ljubi kako bi njezina radost mogla biti potpuna u životu i čistoći osobe koju ljubi.
Tako nas je Krist ljubio i poziva nas da dako ljubimo jedni druge.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/love-s-greatest-happiness
