Solunskoj crkvi, koja je u Bogu, našemu Ocu, i Gospodinu Isusu Kristu. (2 Sol 1,1)
Mi kao crkva smo „u“ Ocu i „u“ Gospodinu. Što to znači?
Riječ „Otac“ prije svega odnosi se na brigu, podržavanje, zaštitu, opskrbu i disciplinu. Zato bi biti „u“ Ocu značilo prije svega biti pod Njegovom brigom i zaštitom.
Drugo ime je Gospodin: Mi smo u Gospodinu Isusu Kristu. Riječ „Gospodin“ odnosi se na autoritet, vodstvo i vlasništvo. Tako, biti „u“ Gospodinu znači biti u Njegovoj odgovornosti, pod Njegovim autoritetom i u Njegovu vlasništvu.
Dakle, Pavao pozdravlja solunsku crkvu na takav način da je podsjeća kako su oni obitelj (u brizi Oca) i kako su oni sluge (odgovorni Gospodinu). Ova dva opisa Boga kao Oca i Gospodina, a potom onda i Crkve kao obitelji i slugu, odgovara dvjema našim najdubljim potrebama.
Dvije su potrebe koje svatko od nas ima: potreba za izbavljenjem i pomoći te potreba za svrhom i značenjem.
- Trebamo nebeskog Oca da se sažali nad nama i izbavi nas od grijeha i bijede. Trebamo Njegovu pomoć na svakom koraku svoga puta jer smo tako slabi i ranjivi.
- Ali, također, trebamo i nebeskoga Gospodina koji će nas usmjeravati u životu, reći nam što je mudro i dati nam veliku i svrhovitu odgovornost koju trebamo ispuniti. Ne želimo samo biti sigurni u Očevoj brizi. Želimo imati slavan cilj za koji živimo.
Trebamo milosrdnog Oca da bude naš Zaštitnik i trebamo svemogućega Gospodina da bude naš Pobjednik, naš Zapovjednik i naš Vođa. Pa kad Pavao kaže u 1. stihu: vi ste crkva „U Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu“, možemo se odmarati i dobiti pomoć u jednom, a uzeti hrabrost i svrhu od drugoga.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/two-of-our-deepest-needs
