Pet razloga zbog kojih bi svijet bio gore mjesto bez kršćanstva

Svijet bez kršćanstva

2007. godine „Bog nije velik,”, najprodavanija knjiga preminulog Christophera Hitchensa, osudila je kršćanstvo kao nasilno, puno mržnje i kao prepreka za napredak ljudi.

Danas, slične tvrdnje ponavljaju oni koji osuđuju kršćanstvo kao religiju tlačiteljske klase. Kršćani dobivaju upute da „provjere svoju religiju” i „prihvate se posla” kako bi odbacili toksično kršćansko nasljeđe. Međutim, kakav bi svijet zapravo bio bez kršćanstva?

1. Svijet bi bio okrutnije mjesto

U poganskoj kulturi, suosjećanje za one u potrebi se smatralo besmislenim. U vremenu kada su mnogi u grčko-rimskom svijetu patili od bijede i okrutnosti, prve kršćanske zajednice nudile su skrb i pomoć. Siročad bi dobila utočište i obrazovanje, udovice pomoć, a siromašni hranu i drva. Do četvrtog stoljeća, nakon što je Konstantin postao car, crkva je postala prva organizirana institucija koja je brinula za javnu dobrobit i sigurnost zajednice. Pa je tako i Nicejskim koncilom (sazvanim 325. godine nakon Krista) naređena izgradnja bolnice u svakom gradu u kojem postoji kršćanska katedrala.

Rimski car Julijan Apostat („Otpadnik”) (vladao 361-363) koji je mrzi kršćanstvo, vjerovao je kako je požrtvovna ljubaznost koju su kršćani iskazivali prema strancima bila glavni razlog tako brzog širenja kršćanskog vjerovanja. Kasnije, kršćani su bili oni koji su prvi počeli s gradnjom bolnica, sirotišta, leprozorija i hospicija za umiruće.

Evanđeosko probuđenje u osamnaestom stoljeću utjecalo je na nacije širom svijeta. Evanđeoski  kršćani bili su odgovorni za izuzetan niz društvenih promjena i napredaka, uključujući i reformu zatvora, promjene u načinu skrbi za mentalno oboljele, reformu  tvornica, spašavanje žena i djece od seksualnog zlostavljanja i pružanje obrazovanja. Tako su na lokalnoj razini organizacije koje su pružale skrb i dobrotvorna društva, ostvarile veliki uspjeh.

Kršćanski misionarski pokret devetnaestog stoljeća utjecao je i na zdravstvenu skrb i filantropiju na globalnoj razini. Misionari su otvorili prve bolnice i klinike te su prvi započeli s  medicinskim obrazovanjem, a taj utjecaj se proširio  i rezultirao duljim životnim vijekom i nižom stopom smrtnosti dojenčadi.

Pola neba: Kako promijeniti svijet (2010) dokumentira potlačenost žena diljem svijeta. Autori knjige nisu kršćani, ali ipak svjedoće kako u najsiromašnijim i najudaljenijim područjima svijeta, gdje je pomoć najpotrebnija, možete pronaći liječnike, misionare i volontere koje je ondje poslala crkva. Volonteri i diplomati dolaze i odlaze, dok mnogi misionari na takvim mjestima ostaju doživotno.

Isus Krist nam daje obećanje: „Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvati će ga” (Lk.17,33). Za kršćane, smrt nije kraj. Mi se radujemo uskrsnuću i slavnoj vječnosti uživanja s Bogom u zajednici sa svim njegovim ljudima. Stoga si i možemo priuštiti da riskiramo svoj život služeći drugima.

2. Svijet bi bio nepravedniji

Bog Stvoritelj svega, usadio je savjest (Rim.2,15) u srce svake osobe koja je stvorena na njegovu sliku, a njegov se moralni zakon jednako odnosi na sve bez obzira na ulogu koju imaju u društvu. Svi će dati račun za svoja djela (Rim.13,1-4). Ove biblijske istine bile su temelj „vladavine prava” i našeg poštovanja prema ljudskom dostojanstvu i slobodi te su nadahnule pružanje otpora tiraniji. One čine jedinu sigurnu obranu od arogantnih diktatorskih ideja svemoćne države. Tijekom povijesti, a i u današnjem svijetu možete pronaći kršćane koji su voljni suprotstaviti se zlostavljanju te su usmjereni na promjene.

Misionari su promicali i opismenjavanje što je kasnije utjecalo na razvoj masovnog printanja, novina, volonterskih udruga i socijalnih reformi. Tako su osobna prava i sloboda bili najpristuniji ondje gdje je kršćanstvo imalo najveći utjecaj.

Evanđeoski  kršćani bili su odgovorni za izuzetan niz društvenih promjena i napredaka, uključujući i reformu zatvora, promjene u načinu skrbi za mentalno oboljele, reformu  tvornica, spašavanje žena i djece od seksualnog zlostavljanja i pružanje obrazovanja. Tako su na lokalnoj razini organizacije koje su pružale skrb i dobrotvorna društva, ostvarile veliki uspjeh.

3. Svijet bi bio manje slobodan (Sloboda svijeta bila bi ograničena)

Ako živimo na zapadu, onda slobodu često uzimamo zdravo za gotovo (često ne znamo cijeniti). Međutim, ideja da svaki čovjek ima pravo na dostojanstven život i da mu sloboda treba uvijek biti omoućena, nije usvojena u većini kultura. U grčko-rimskom društvu nije ni postojao koncept po kojem bi svaki ljudski život imao unutarnju vrijednost i dostojanstvo. Rimsko Carstvo činilo je oko sedamdeset milijuna ljudi od čega su deset milijuna bili robovi i  većina je društava tijekom povijesti bila građena na ropstvu. Jedina velika religija koja se oduprijela ropstvu i osudila ga bilo je kršćanstvo.

Vjerovanje da je svaki čovjek stvoren na Božju sliku bilo je u potpunoj suprotnosti s ostalim vjerovanjima različitih kultura drevnoga svijeta. Pa je tako i apostolsko svjedošanstvo kako „Nema više: rob – slobodnjak! … Svi ste vi jedan u Kristu Isusu!” (Gal. 3,28) bilo revolucionarno; jer u ono vrijeme, smatralo se društveno neprihvatljivim da slobodni ljudi i robovi dijele večeru Gospodnju kao članovi jedne crkve. Niti jedno drugo udrženje niti poganski kultovi nisu dopuštali robovima i slobodnima ravnopravno sudjelovanje.

Krizostom (347.-407.) koji je služio kao nadbiskup Konstantinopola, poticao je bogate da kupe robove, pouče ih zanatu te da ih potom oslobode, objašnjavajući kako je Krist, kada je došao, poništio ropstvo. Grgur iz Nise (335.-395.) napisao je prvu sveobuhvatnu kritiku ropstvu, napadajući ga zbog kršenja prirodne slobode čovjeka koji je stvoren na sliku Božju.

Za iskorijenje ropstva u zapadnome svijetu bilo je potrebno vrijeme, ali kršćansko učenje pokazalo je dobar primjer u učenju i praksi kako robovi, s obzirom da su dio Kristova tijela, trebaju biti oslobođeni. Tako je do jedanaestog stoljeća ropstvo u kršćanstvu bilo okončano.

Transatlanska trgovina robljem donijela je sa sobom još veće probleme, međutim kršćanski aktivisti su neumorno radili kako bi razriješili nastale probleme uz potporu velikog broja evanđeoskih lokalnih kršćana. Britanci su ukinuli trgovinu robljem 1807., a samo ropstvo 1833. Takva kampanja predstavljala je velike troškove za britansko carstvo, i bila je vođena iz čistih kršćanskih motiva.

Nažalost, danas u svijetu imamo više robova nego ikad prije. Procjenjuje se kako je 27,6 milijuna ljudi žrtva trgovine ljudima i prisilnog rada. Kršćani danas imaju glavnu ulogu u suprotstavljanju ropstvu i trgovini ljudima diljem svijeta. Pa je tako i Međunarodna pravosudna misija jedna kršćanska mreža koja se bori protiv zlostavljanja, a uz nju postoje i mnoge druge.

I danas postoje područja svijeta u kojima država ili tradicija još uvijek odobravaju ropstvo, i takva područja su ona koja se potpuno protive kršćanstvu. Primjerice, ropstvo još uvijek postoji u nekim islamskim zemljama Sahare u Africi. Također, kineska komunistička partija ztvorila je skoro dva milijuna Ujgura i prisilila ih na ropstvo i rad. A u Indiji su i dalje prisutna stalna zlostavljanja povezana s kastinskim sustavom koji neki smatraju jednom od najvećih povreda za ljudska prava u povijesti.

4. Svijet bi bio manje obrazovan i puno siromašniji

Od samog  početka kršćanstva obrazovanje je bilo postavljeno kao prioritet. Kršćani vjeruju da sva ljudska bića, stvorena na sliku Božju, trebaju učiti o Božjim djelima i putevima. Svi bi trebali imati mogućnost čitanja Božje riječi na materinjem jeziku i svi bi trebali razviti vještine služenja drugima za Božju slavu.

Najranija sveučilita utemeljili su kršćani, a znanstvena metoda ukorijenjena je u kršćanskom uvjerenju kako je Bog stvorio svemir u skladu s racionalnim zakonima, dok je ljude obdario razumom i intelektom za proučavanje i istraživanje.

Između ostalog, kršćani su prvi započeli i s obrazovanjem žena u mnogim nacijama. Ako pogledamo čimbenike ugnjetavanja žena, bilo da je riječ o dječjem braku, prostituciji, trgovanju robljem, obiteljskom nasilju, rezanju genitalija ili takozvanom ubojstvu iz časti, postoji veća vjerojatnost da će do navedenih problema doći ako se djevojčicama uskrati obrazovanje.

Životni standard raste kada ljudi koriste razum koji im je Bog dao za inovacije, rad i rješavanje problema. Obrazovanje je ključno jer se znanje mora prenositi s jedne generacije na drugu kako bi se moglo graditi na postignućima prošlosti.

Tijekom stoljeća i diljem svijeta, Kristovi sljedbenici posvetili su se činjenju dobra svojim bližnjima. Njihova različita ulaganja: u zdravstvo, filantropiju, obrazovanje i svakodnevni rad, vođena su biblijskim uvjerenjima kako svi ljudi stvoreni na sliku Božju trebaju imati priliku napredovati. Upravo takva ulaganja pridonijela su najvećem smanjenju globalnog siromaštva u posljednjih nekoliko stoljeća.

5. Svijet ne bi imao trajne nade

Kršćani tuguju zbog zla i patnje koje postoje u ovome svijetu, ali mi smo uvjereni da je Isus Gospodin. On je došao na svijet da „razori djela đavolska”  (1.Iv. 3,8) i to uključuje svu slomljenost života, svu nepravdu u zajednicama, svu krivnju i bol. Njegovo se kraljevstvo proteže kroz sve narode i jednoga će dana svijet biti obnovljen i njegova će savršena pravednost zavladati.

Između ostalog, kršćani su prvi započeli i s obrazovanjem žena u mnogim nacijama. Ako pogledamo čimbenike ugnjetavanja žena, bilo da je riječ o dječjem braku, prostituciji, trgovanju robljem, obiteljskom nasilju, rezanju genitalija ili takozvanom ubojstvu iz časti, postoji veća vjerojatnost da će do navedenih problema doći ako se djevojčicama uskrati obrazovanje.

Upravo sada, granica između dobra i zla postoji u svakom ljudskom srcu. Svi idemo protiv savjesti koju nam je Bog dao, ali Isus Krist nudi oproštenje i vječni život „…i onoga tko dođe k meni neću izbaciti”  (Iv. 6,37).

I zato se ne trebamo plašiti neprijateljstva i prijetnji koje mnogi izriču kršćanskoj zajednici. Svako nominalno ili institucionalno kršćanstvo je činilo zla u ime Krista dok Božja standardna milost (milost za sve ljude) znači da kršćani nemaju vlasništvo nad vrlinama.

Povijesni zapisi pokazuju kako bi bez Kristovog dovršenog djela i nesebične službe njegovih ljudi svijet bio: okrutniji, manje pravedan, manje slobodan, siromašniji i potpuno lišen svake nade. Evanđelje je zaista dobra vijest!

This article was translated by permission from the original English article published by Crossway.
Izvor: https://www.crossway.org/articles/5-ways-the-world-would-be-worse-without-christianity/

O autoru:

Sharon James

Sharon James (Dr.sc., University of Wales) radi kao analitičar za društvena pitanja na Kršćanskom Institutu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Napisala je brojne knjige te je bila govornik na raznim konferencijama diljem svijeta. Njene osvrte možete pronaći na sharonjames.org.

Podijelite ovu objavu:
Vezane vijesti