“Misliš da je ono što ja vjerujem ludost, zar ne?” rekao sam svom židovskom prijatelju, ateistu.
Njegov djevojka nas je ljubazno prekinula, “Ne, ne misli on to!”
“Da misli,” rekao sam. “Ja vjerujem da se cijela ljudska povijest vrti oko palestinskog Židova iz prvoga stoljeća koji je umro na križu i bio uskrsnut od mrtvih. To je nevjerojatno, zar ne?” moj prijatelj ateist se složio. “Međutim problem je” odgovorio sam, “mislim da ti također vjeruješ u neke lude stvari”.
Kada naši prijatelji čuju tvrdnje o Isusu, zapitaju se zašto vjerujemo u tako apsurdne stvari kada postoji savršeno racionalan, smislen pogled na svijet koji nam je dostupan. Međutim ako se zagledamo u sekularno tlo na kojem navodno svi stojimo, shvatit ćemo da je ono više poput ledenjaka koji pluta daleko od kopna.
Taj ledenjak prepun je pukotina, a evo šest od njih.
1. Manjak osnova za znanost i postojanje
Vjera u osobnog stvoritelja i Boga se može činiti ludom, međutim to je temelj na kojem je znanost zasnovana. Kršćani su, vjerovanjem u svrhovitog Stvoritelja koji upravlja svemirom, vodeći se racionalnim principima, utemeljili znanstvenu metodu. Hans Halvorson, profesor s Princetona i filozof znanosti svjetskog glasa tvrdi kako znanost i dalje itekako počiva na teističkim načelima. Znanost može objasniti kako je svemir nastao, međutim znanstvena metoda objašnjavanja prirodnih fenomena prirodnim uzrocima nam ne može dati originalni uzrok istoga. Ateizam tako nailazi na prepreku kada je riječ o davanju objašnjenja zašto svemir uopće postoji, ili zašto svemir slijedi racionalne zakone razumljive ljudskom umu. Pa tako, Halvorson tvrdi, da ako nas uspjeh znanosti može igdje uputiti, to će biti u smjeru natprirodnog teizma.
2. Manjak osnova za ljudsku jednakost
Moji prijatelji ateisti vjeruju da je ljudska jednakost samo otkrivajuća istina. Međutim, ako prihvatimo materijalističku teoriju da se ljudi svode na svoje fizičke dijelove, zašto bi onda svi bili jednako cijenjeni? Neki pokušavaju graditi teoriju jednakosti na znanosti, pozivajući se na evolucijske izvore altruizma (područje koje predvodi harvardski profesor i katolik Martin Nowak). Međutim, evolucija nam daje mnoge dokaze i u drugim smjerovima, kao što i vodeći ateistički psiholog Steven Pinker primjećuje da je proučavanje pojave ljudskog morala različito od moralnog plana kako bi ljudi trebali živjeti.
“Ja vjerujem da se cijela ljudska povijest vrti oko palestinskog Židova iz prvoga stoljeća koji je umro na križu i bio uskrsnut od mrtvih. To je nevjerojatno, zar ne?”
Drugi se usmjeravaju na etičke okvire koji nadilaze kulturu, često citirajući Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Međutim, Deklaraciju je sastavio većinski kršćanski odbor kojim je zasjedala Eleanor Roosevelt, iskrena kršćanka koja je bila pod snažnim utjecajem judeo kršćanskih vrijednosti. Doista, 1983. godine iranski predstavnik u UN, je to nazvao “sekularnim shvaćanjem judeo kršćanske tradicije, koju muslimani ne mogu primijeniti”.
Naravno, sekularni filozofi mogu i jesu definirali etičke sustave koji podupiru ljudsku jednakost; možemo čak i primijetiti, kako jednakost potiče napredak. Međutim, ako je svemir ništa doli samo ono što znanost može mjeriti, onda nemamo krajnji zaključak o ljudskoj vrijednosti i jednakosti jer na kraju svega ipak smo svi mi samo atomi.
3. Napetosti između sekularnih vrijednosti i religijske raznolikosti
Moji prijatelji ateisti prihvaćaju i podržavaju religijsku raznolikost te podržavaju prava vjerskih manjina da prakticiraju svoju vjeru i to je predivan čin. Međutim, što se događa kada se vjerska načela počnu sukobljavati sa sekularnim vrijednostima? Što ako svojim muslimanskim prijateljima kažemo “Mi priznajemo vaše pravo da budete muslimani, dokle god vi prihvaćate: jednakost muško ženskih uloga, vjerodostojnost istospolnih brakova i pravo vaših tinejdžera na eksperimentiranje sa seksualnošću…”, prihvaćamo li doista njihovo pravo da prakticiraju svoju vjeru?
Nicholas Kristof je izazvao svoj tabor u New York Timesu: “Mi (liberali), želimo uključiti u zajednicu ljude koji ne izgledaju kao mi, sve dok misle kao mi”. Moji prijatelji imigranti, koji nisu sa zapada i dolaze iz različitih vjerskih pozadina, često se bore s osjećajem da se njima i njihovoj djeci nameće sekularni svijetonazor. Naravno, to ne znači da sekularna, liberalna etika nije vjerodostojna i da je ne bi trebalo provoditi, a možda je i provode. Međutim mi trebamo prepoznati kako su to uvjerenja kojih se većinom pridržavaju bijeli zapadnjaci te su često u opreci s vjerovanjima rasnih i vjerskih manjina.
“Mi (liberali), želimo uključiti u zajednicu ljude koji ne izgledaju kao mi, sve dok misle kao mi”
4. Suprotstavljene potrebe za objektivnom istinom i religijskim relativizmom
Nekima od mojih prijatelja ateista je sasvim normalno reći kako su religijska načela naprosto pogrešna. Međutim, većina od njih bi se tome protivila i radije mislila kako su sve religije jednako vjerodostojne:, a to je tzv. pristup auto privjeska na kojem piše KOEGZISTIRANJE. No, kako religije iznose oprečne tvrdnje o objektivnoj istini, ne možemo tvrditi da su sve jednako istinite bez da ne osporimo samu istinu.
Ukoliko je rasizam pogrešan, onda su i religijska vjerovanja koja podržavaju rasizam pogrešna. Ukoliko je tvrdnja o Isusovom tjelesnom uskrsnuću od mrtvih neistinita, onda je i sama okosnica kršćanstva neistinita. Ukoliko različite religije iznose proturječne tvrdnje o povijesnim događajima, kao što to često i bude, onda jednostavno ne mogu sve one biti u pravu. Bez obzira koliko je ponekad teško dokazati što se točno dogodilo u dalekoj prošlosti, ako napustimo koncept povijesne istinitosti, napuštamo samu istinu i oslabljujemo stvarnost.
5. Pogrešne pretpostavke o porastu sekularizma
Mi ne vidimo pukotine u ledenjaku sekularnog mentaliteta jer nam se čini kao da je riječ oduvijek bilo tako. Smatra se kako su vjernici na pogrešnoj strani povijesti te da će sekularni humanizam sve više širiti kako svijet postaje sve moderniji, sve obrazovaniji i sve više orijentiran ka znanosti, a da će religija slabjeti. Međutim to se nije dogodilo, niti će se dogoditi u neko skorije vrijeme. Dapače, svijet postaje sve religiozniji.
Taj dopis tek treba stići na većinu sveučilišta, ali za sada su ga sociolozi religije jasno i glasno obznanili javnosti. Nadalje, povezanost između obrazovanja i sekularizma je ništa doli mit. Kršćani su utemeljili sveučilišta, a danas su Židovi i kršćani najobrazovanije skupine na svijetu s najmanjim jazom u razinama obrazovanja kod muškaraca i žena. I dok je u Sjedinjenim Državama manja vjerojatnost da će fakultetski obrazovani Amerikanci reći da sa potpunom sigurnošću vjeruju u Boga, ipak je još uvijek riječ o 55% populacije koja je diplomirala pa tako fakultetski obrazovani kršćani idu u crkvu češće od onih manje obrazovanih kršćana. Ideja kako se ateizam podrazumijeva kod obrazovanih ljudi je jednostavno neodrživa.
6. Pogrešna pretpostavka kako je manje religije dobro za društvo
Ateisti novog doba tvrde kako bi svijet bio bolje mjesto bez religije, međutim kako bi takva izjava bila dovoljno uvjerljiva potrebno je biti jako selektivan oko primjera te bi morali ignorirati istraživanja koja opisuju kako su, barem u Sjedinjenim Državama, ljudi koji su dio vjerske zajednice sretniji, zdraviji te duže žive od onih koji nemaju takvu praksu.
U današnjem svijetu ateizam se ne propituje na jednaki način na koji se propituje religija. Ljudi su skloni reći “Ja ne bih mogao biti kršćanin zbog križarskih ratova”; ali zato ljudi neće reći “Ja ne mogu biti ateist zbog Sjeverne Koreje”. Naravno, moji prijatelji ateisti bi tu prosvjedovali kako Sjeverna Koreja, Kina i staljinova Rusija ne predstavljaju dobro njihovu preferiranu vrstu ateizma i na to mogu samo reći amen. Međutim, isto tako svi zločini križarskih ratova niti inkvizicije ne predstavljaju kršćanstvo kojeg sam ja dio.
Bez sumnje, religijska uvjerenja mogu potaknuti strašne događaje; takozvana Islamska država daje nam svakodnevne primjere takvih strašnih događaja. Međutim, ateizam nije u pozitivnoj korelaciji s vrlinama, čak ni izvan navedenih totalitarnih režima. kao što je ateistički psiholog, Jonathan Haidt, primijetio: “Ateisti mogu imati mnoge druge vrline, ali na jednoj od najmanje kontroverznih i najobjektivnijih mjera moralnog ponašanja, kao što su ulaganje vremena, novca i krvi za pomoć strancu u potrebi, religiozni ljudi postižu bolje rezultate od onih koje ostvaruje sekularna ekipa”.
Nemojte me krivo shvatiti, ni mi kršćani nismo dobri ljudi, mi smo gomila nemoralnih licemjera koji se grčevito drže za nevjerojatnog Spasitelja. Ali, čini se kao da je to grčevito držanje od pomoći.
S obzirom da zarađujem za život kao sveučilišni profesor i filozof, često dobijem pitanje “Zašto slijediš Isusa?”, moj odgovor je uvijek isti: “A koga ste drugog imali na umu?”.
Onda, vjeruju li kršćani u lude stvari? Apsolutno. I samo da se zna, moj židovski prijatelj ateist je mnogo pametniji od mene. Međutim, nepojmljivo je, iz kojeg god kuta odlučili gledati, a možda zaista i ima smisla da ljudi koji vjeruju u lude stvari poput uskrsnuća stoje, kontra intuitivno, na čvrstom tlu.
Nedavno preminuli Dallas Willard je jednom napisao:
S obzirom da zarađujem za život kao sveučilišni profesor i filozof, često dobijem pitanje “Zašto slijediš Isusa?”, moj odgovor je uvijek isti: “A koga ste drugog imali na umu?”.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/cracks-secular-worldview/
