Odgovori im Isus: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti.“ (Iv 6,35)
Ono što ovdje trebamo vidjeti je da je suština vjere biti zadovoljan svime što je Bog za nas u Kristu. Ova izjava naglašava dvije stvari. Jedna je bogocentričnost vjere. Nisu samo Božja obećanja to što nas zadovoljava. To je sve što je Bog sam za nas. Vjera prihvaća Boga – ne samo Njegove obećane darove – kao naše blago.
Vjera ne usidrava svoju nadu u nekretninama doba koje dolazi, već u činjenici da će Bog biti tamo (Otk 21,3). A čak i sada ono što vjera prihvaća s krajnjom ozbiljnošću nije samo stvarnost grijeha koji su oprošteni (koliko god to dragocjeno bilo) već prisutnost živog Krista u našim srcima i punina samog Boga (Ef 3,17-19).
Riječ „posvećenje“ također je naglašena u definiciji vjere koja glasi biti zadovoljan sa svime što je Bog za nas. Vjera je utaživanje žeđi duše na Božjem izvoru. U Ivanovu evanđelju 6,35 vidimo da „vjerovati“ znači „doći“ Isusu kako bismo jeli i pili „kruh života“ i „živu vodu“ (Iv 4,10.14), što nije ništa drugo doli sam Isus.
Ovdje je riječ o tajni snage vjere koja može slomiti zarobljujuću silu privlačnosti grijeha. Ako je srce zadovoljno sa svime što nam je Bog u Isusu, snaga grijeha koja nas mami od Kristove mudrosti je slomljena.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-satisfaction-that-defeats-sin
