2017. godine, zapanjujuća a cappella grupa Pentatonix – koja je prethodne godine bila na vrhu ljestvice božićnih albuma – napravila je obradu klasičnoga hita Johna Lennona „Imagine“.
Zamisli da nema raja
Lako je ako probaš
Nema pakla ispod nas
Iznad nas samo nebo
Zamisli sve ljude koji žive za danas
Zamisli da nema država
Nije to toliko teško
Ništa za što trebamo ubiti ili živjeti
I da isto nema religije
Zamisli da svi ljudi žive u miru
I tako dalje.
Lagan je to izbor. Preživio je izvorni ugođaj pjesme, a Pentatonix ju je osvježio bujnim harmonijama i uvjerljivom vizualizacijom centriranom oko trenutnih pitanja identiteta. Međutim, kako je njena središnja premisa preživjela ove godine?
Kada je Lennon snimio „Imagine” 1971. godine, njegova vizija svijeta slobodnoga od religije bila je manje san a više konsenzus u porastu. Da smo na čistu, ateistički režimi tada su bili daleko od „življenja u miru“, ali sociolozi su shvatili da je lakše „zamisliti svijet bez religije“ unutar brze modernizacije svijeta. Bila je to jednostavna logika – u zapadnoj Europi, modernizacija je stvorila sekularizaciju. Putanja se nastavlja. Gdje je Europa povela, ostatak je svijeta slijedio.
Postojao je samo jedan problem s „hipotezom sekularizacije“.
Bila je pogrešna.
Propala hipoteza
Daleko od toga da uspostavi svijet slobodan od religije, u 21. stoljeću smo svjedočili potpuno drukčijem događaju, ono što je jedan od vodećih sociologa religije Peter Berger (1929-2017) nazvao „empirijsko krivotvorenje“ hipoteze sekularizacije. U zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi, broj ljudi koji za sebe kažu da su vjernici se uistinu smanjio, a izgledi su takvi da će se još više smanjiti. Međutim na globalnoj razini, nije samo da se religija nije smanjila, nego nam sociološka istraživanja govore da svijet doživljava trend porasta religije.
Posljednja sociološka istraživanja sugeriraju da će do 2060. godine, kršćanstvo i dalje biti najveća globalna vjera, s malim porastom od 31% na 32% svjetske populacije. Islam će biti na drugom mjestu, sa velikim porastom s 24% na 31%. U hinduizmu se očekuje pad s 15% na 14%, a u budizmu s 7% na 5%. Međutim, slijedi i neočekivani zaplet: do 2060. godine broj ljudi koji nisu vjernici (uključujući ateiste, agnostike i “nikakve”) će pasti s 16% na 13%. Da. Pasti.
Nama koji smo odrasli pod hipotezom sekularizacije ovo je iznenađenje – bilo ono ugodno ili ne. Dakle, što se događa?
Napredak religije
Dio odgovora leži u vezi između teologije i biologije: ljudi koji vjeruju u Boga često imaju više djece nego oni koji ne vjeruju. Ovo je možda utjeha sekularnim ljudima, koji bi radije htjeli da su vjernici plodniji od njih nego pametniji od njih.
Uistinu, ljudi su natjerani da više razmišljaju u modernom svijetu, jer sve manje ljudi žive u religioznim i homogenim zajednicama. Ipak, ova promjena nije zadala smrtni udarac religiji, čak ni s njezinom liberalizacijom. Uistinu, u Sjevernoj Americi one koji se ne poistovjećuju ni s jednim religijskim sustavom sve je manje u odnosu, najviše, na nominalne, kulturološke i teološki liberalne kršćane, dok čistokrvno kršćanstvo i tradicionalni islam sve više raste u modernom svijetu.
Štoviše, dok je istina da na Zapadu mnogi napuštaju kulturološko kršćanstvo, ne odvija se to sve u jednom smjeru. U Americi, skoro 40% onih koji su odgajani od strane nevjernih roditelja postanu vjernici kao odrasle osobe, dok tek 20% Amerikanaca odgajanih u protestantskoj vjeri promijene smjer kad odrastu. Drugim riječima, moji sekularni prijatelji imaju dvostruko veće šanse da odgoje djecu koja će postati kršćani nego da ja odgojim djecu koja će postati nevjerna.
Međutim, najveći šok sekularnom sistemu je priča iz Kine – zemlje koja se jako trudila zamisliti svijet bez religije. Teško je skupiti točne podatke religijske prakse države koja je službeno deklarirana kao ateistična zemlja, ali kršćanstvo se širi u Kini izvanrednom brzinom. Uistinu, Fenggang Yang, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka sociologije religije u Kini, procjenjuje da će u Kini do 2030. biti jednak broj kršćana koji živi u Americi, a da bi mogla postati pretežito kršćanska zemlja do 2050. godine.
Sekularizacija: Bjelački, zapadnjački mit?
Kršćanstvo optužuju za to da se koristi kao instrument bjelačko-zapadnjačkog imperijalizma. Nažalost, postojala su vremena i mjesta u kojima je ova optužba bila opravdana. Međutim, bjelačko-zapadnjačka priča propada u svjetlu globalne crkve. Radikalna etnička i rasna raznolikost bila je glavno obilježje Isusove službe, a danas kršćanstvo se najviše širi u pogledu rase i kulture u usporedbi s bilo kojim drugim religijskim sustavom.
Prvi afrički obraćenik na kršćanstvo zabilježen je u Novom zavjetu (Djela 8,26-40), a do 2060. godine, 40% svjetskih kršćana trebalo bi živjeti u podsaharskoj Africi. Čak i u nekim zemljama koje nemaju nikakva doticaja s kršćanstvom, temelji evanđelja sežu duboko: crkva u Indiji ima kršćansko naslijeđe još od drugog stoljeća, dok su kršćanske zajednice koje trenutno pate u Iraku i Siriji među najstarijim crkvama u svijetu.
Kršćanstvo nije bjelačka, zapadnjačka religija. Međutim, u zapletu krajnje ironije, ispada da je hipoteza sekularizacije bila bjelački, zapadnjački mit, utemeljen na pretpostavci da će svijet slijediti tamo gdje zapadnjačka Europa vodi.
Buđenje iz sna
Fenggang Yang tvrdi da je akademskom svijetu potrebna promjena paradigme, nešto slično poput znanstvene revolucije, dok se budimo iz sna sekularizacije. Pristupimo li ozbiljno najboljim istraživanjima, veliko pitanje koje slijedi za iduću generaciju nije „religija ili sekularni humanizam“ nego „kršćanstvo ili islam“
Dakle, ako želite, pokušajte zamisliti svijet bez religije. Sjednite, opustite se i uživajte u obradi Pentatonixa. Više-manje su neodoljivi! Međutim, nemojte očekivati pojavu sekularne utopije: taj san je još uvijek samo fantazija.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/imagine-no-religion-its-harder-than-you-think/
