Ovaj je članak dio serijala Krist u cijelomu Pismu
Istaknuto mjesto
Poslanica Rimljanima prva je poslanica na koju nailazimo u rasporedu Novoga zavjeta. To je i prikladno jer se naslanja na Stari zavjet, pojašnjava Isusovo spasiteljsko djelo zapisano u Evanđeljima i analizira mnoga učenja koja su bila temeljna za crkve nastale u Djelima apostolskim. U ovom smislu Poslanica Rimljanima prirodno proizlazi iz biblijskih knjiga prije nje.
Ipak, Poslanica Rimljanima ima istaknuto mjesto među svim ostalim biblijskim zapisima. Kao prvo, igrala je izravnu ulogu u obraćenjima ključnih osoba u crkvenoj povijesti, među kojima su, primjerice, Augustin, Martin Luther i John Wesley. John Calvin napisao je da Poslanica Rimljanima predstavlja vrata u riznicu cijeloga Svetoga pisma.
Mi smo privržena bića, stvoreni da poznajemo i volimo Boga koji nas je napravio.
Kao drugo, Poslanicu Rimljanima većina smatra najpotpunijim sažetkom poruke evanđelja i kršćanskoga nauka u usporedbi s bilo kojom biblijskom knjigom. Ona je svakako Pavlova najpodrobnija i najsažetija prezentacija Božjega spasiteljskoga djela u Kristu.
Treće, njena je glavna tema upravo poruka evanđelja. Ta poruka nije samo puka informacija: ona je ni više ni manje nego „sila Božja za spasenje svakomu vjerniku“ (Rim 1,16). Kao što je Božja suverena riječ stvorila svijet (Post 1), tako se Božjom porukom o njegovu Sinu očituje kreativna i obnavljajuća „pravednost Božja, iz vjere u vjeru“ (Rim 1,17). Čitati Poslanicu Rimljanima znači susresti se s porukom koja može izmamiti „poslušnost vjere” (Rim 1,5; 16,26) u Isusa Krista od početka do kraja. Ovo grešniku, crkvi, a zatim i cijelome svijetu donosi pravednost koju je Isus ustanovio svojim životom i spasiteljskom smrću. Ako je misija Isusovih sljedbenika bila nositi tu radosnu vijest po cijelom svijetu, Poslanica Rimljanima ključna je biblijska knjiga koju nam valja uzeti k srcu.
Tri riječi
Ima li uopće načina da se ukratko opiše tako revolucionarna, bogata i opsežna poslanica? Možemo to pokušati, primjerice, uočavajući koje se važne imenice često ponavljaju, jer nas one upućuju na središnje teme u poslanici. Pavao je u Poslanici Rimljanima najčešće koristio ove tri riječi (broj riječi temelji se na izvornom grčkom tekstu):
Bog (153 puta). On je subjekt oko kojega se vrti cijela poslanica. Rimljanima nam podiže pogled s tiranije naše zaokupljenosti sobom na veličanstvenost Boga blagosti (Rim 2,4), vjernosti (Rim 3,3), istine (Rim 3,4), pravednosti (Rim 3,5) i slave (Rim 3,7), da navedemo samo neke od njegovih atributa. Da, on je strog u osudi (Rim 11,22), ali po vjeri je toliko drag da ga njegov narod zna kao „Abbu“ (Rim 8,15), svoga brižnoga nebeskog Oca. Oni imaju „mir s Bogom“, oni stoje u njegovoj milosti i „dičimo se nadom slave Božje“ (Rim 5,1-2).
Zakon (74 puta). Kulture se mogu razlikovati, ali Sveto pismo vidi da ljudi svih kultura imaju nešto što im je duboko zajedničko: „jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave“ (Rim 3,23). Svi smo prekršili Božju „svetu, pravednu i dobru“ zapovijed (Rim 7,12). Ipak, Poslanica Rimljanima oglašava na sva zvona da je poslavši „svoga vlastitog Sina“ Bog ispunio ono što je zakon tražio a ljudi nisu mogli pribaviti (Rim 8,3-4). Vjernici su oslobođeni „u Kristu Isusu… od zakona grijeha i smrti” (Rim 8,2).
Krist (65 puta; vidi također Gospodin, 43 puta; Isus, 36 puta). Autor poslanice Rimljanima je rob ili sluga Kristov (Rim 1,1). Njegovi čitatelji su „pozvani da budete pripadnici Isusa Krista” (Rim 1,6). Osim „Amen“, „Krist“ je posljednja riječ Poslanice Rimljanima (Rim 16,27). Po njemu će nam Bog „dati sve ostalo” što je obećao onima koje je promijenila poruka evanđelja (Rim 8,32).
Obilježje Poslanice Rimljanima nisu samo duboke riječi nagomilane u uzvišena učenja, nego i etika – kako živjeti. Svako poglavlje sadrži evanđeljem informiranu primjenu za svakodnevno življenje, s tim da to posebno vrijedi za poglavlja 12-15. Slično tome, Poslanica Rimljanima opetovano svjedoči o božanskoj ljubavi. Mi smo privržena bića, stvoreni da poznajemo i volimo Boga koji nas je napravio. Kroz ljubav koju nam je oslobodilo evanđelje, a u srca izlio Sveti Duh (Rim 5,5), pridružujemo se doksologijama rasutima po poslanici (vidi Rim 1,25; 9,5; 11,36), kao što je ova na kraju: „Bogu, koji je jedini mudar, njemu po Isusu Kristu slava u vijeke vjekova! Amen” (Rim 16,27).
This article was translated by permission from the original English article published by Crossway.
Izvor: https://www.crossway.org/articles/the-gospel-in-romans/
