Početkom 1530-ih engleski trgovac po imenu Stephen Vaughan dobio je zadaću pronaći Williama Tyndalea i obavijestiti ga da kralj Henrik VIII. traži od njega da se vrati s kontinenta, kamo je pobjegao. U pismu od 19. lipnja 1531. Vaughan je o Tyndaleu (1494.–1536.) napisao ove jednostavne riječi: „Uvijek ga nalazim kako pjeva istu notu”.
Ta „nota” je glasila: hoće li engleski kralj službeno odobriti Bibliju na govornom jeziku za sve svoje engleske podanike? Ako ne bude, Tyndale neće doći. Ako bude, Tyndale će se predati kralju i nikad više neće napisati ni jednu knjigu.
Kralj je odbio. I Tyndale više nikad nije posjetio svoju domovinu. I zato, ako kralj i Rimokatolička crkva nisu željeli osigurati tiskanu Bibliju na engleskom koju bi običan čovjek mogao čitati, Tyndale će to učiniti makar ga stajalo života. I stajalo ga je.
Orači će poznavati Bibliju
Godine 1522., kad je Tyndale imao 28 godina, služio je kao tutor u domu Johna Walsha u Gloucestershireu u Engleskoj, gdje je uglavnom proučavao Erazmov grčki Novi zavjet, koji je bio tiskan 1516. – tek šest godina ranije.
Što je Tyndale jasnije prepoznavao reformacijske istine u grčkom Novom zavjetu, to je postajao sve sumnjiviji u katoličkom domu Johna Walsha. John Foxe nam govori da je jednom prilikom jedan razjareni katolički učenjak tijekom večere s Tyndaleom rekao: „Bolje je da ostanemo bez Božjeg zakona, nego bez papinog.”
Tyndale je kao odgovor na to izrekao svoje slavne riječi: „Ja ne priznajem papu ni sve njegove zakone… Ako Bog poštedi moj život još mnogo godina, momci koji vuku plug bolje će poznavati Pismo nego ti”.
Krešendo od jedne note
Četiri godine kasnije, Tyndale je u njemačkom gradu Wormsu dovršio engleski prijevod grčkog Novog zavjeta i počeo ga krijumčariti u Englesku u balama tkanine. Do listopada 1526. biskup Tunstall ga je zabranio u Londonu, ali tiraža je iznosila najmanje tri tisuće primjeraka. I knjiga je dopirala do naroda. U narednih osam godina tiskano je i pet piratskih izdanja.
Godine 1534. Tyndale je izdao revidirani Novi zavjet, jer je u međuvremenu naučio hebrejski, vjerojatno u Njemačkoj, što mu je omogućilo da bolje razumije poveznice između Starog i Novog zavjeta. Biograf David Daniell nazvao je njegov Novi zavjet iz 1534. „krunom njegovog životnog djela” (William Tyndale, 316). Ako je Tyndale „uvijek pjevao jednu notu”, ona je bila krešendo njegove životne pjesme: dovršeni i pročišćeni Novi zavjet na engleskom jeziku.
Po prvi put u povijesti, grčki Novi zavjet dobio je engleski prijevod. Prije mučeničke smrti 1536. godine, Tyndale će na jasan, govorni engleski prevesti ne samo Novi zavjet, nego i Petoknjižje, od Jošuine knjige do Druge knjige Ljetopisa i Joninu knjigu. Sav taj materijal postao je temelj Velike Biblije u izdanju Milesa Coverdalea u Engleskoj 1539., kao i osnova za Ženevsku Bibliju izdanu 1557. — „narodnu Bibliju”, koja se između 1560. i 1640. godine prodala u više od milijun primjeraka.
Prijevod Biblije i evanđeoska istina
Što je to nagnalo Tyndalea da cijelog života pjeva jednu notu? Bilo je to poput stijene snažno uvjerenje da su sva ljudska bića u okovima grijeha, slijepi, mrtvi, prokleti i bespomoćni te da nam je Bog u Kristu osigurao spasenje milošću, po vjeri. To je ostalo skriveno u latinskom Pismu i u crkvenom sustavu pokore i zasluga. Zato se Biblija morala prevesti i to je, u konačnici, bio povod za Tyndaleovu mučeničku smrt. Napisao je:
Vjera – majka svih dobrih djela – opravdava nas, prije nego što sami uspijemo učiniti bilo kakvo dobro djelo: baš kao što se muž vjenčava svojom ženom prije nego što može imati zakonite djece s njom. (William Tyndale, 156–57)
Čovjek je izgubljen, duhovno mrtav, proklet. Bog je suveren, Krist je dostatan, vjera je sve. Prevođenje Biblije i biblijska istina za Tyndalea su bili nerazdvojni, a na koncu je upravo istina — posebice istina o opravdanju samo vjerom — raspalila Britaniju ognjem Reformacije, a zatim donijela smrtnu presudu ovom prevoditelju Biblije.
U listopadu 1536., kad je imao samo 42 godine, Tyndaleov je glas od jedne note bio ušutkan kad su ga privezali za stup na kojemu ga je krvnik zadavio a zatim i proždro oganj. Međutim, zahvaljujući njegovom prijevodu na govorni engleski jezik, njegova je pjesma prerasla u snažan britanski zbor sobarica, obućara i, tako je, čak i orača.
