„…Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.’ I [pastiri] pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.” Luka 2,15-16
U Betlehem pođite,
Kralju se poklonite.
On je svijeta Spasitelj,
Gospod naš izbavitelj.
Kad pjevamo ovakve riječi u božićnim pjesmama, uglavnom nećemo zapravo kleknuti. Jasno nam je da je poziv iz ove božićne pjesme metaforičan. Ipak, ako zapravo želimo vidjeti Krista, moramo biti spremni prihvatiti poziv da dođemo i prignemo koljena u smislu stava našeg srca. Što to znači? To znači doći ponizno i s iščekivanjem, svjesni da je ova osoba vrijedna takve časti.
Poput pastira, Bog i nas potiče i omogućuje nam da dođemo k Njemu jer je Bog koji nas traži. Bog je u jaslicama na predivan način preuzeo inicijativu poslavši svog Sina na svijet kao bespomoćnu bebu i rekavši posredstvom anđela: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin” (Luka 2,10-11). Bog je u milosti preuzeo inicijativu, a pastiri su reagirali vjerom. Povjerovali su poruci anđela i čeznutljivo počeli tražiti jaslice. Stavljajući svoju potragu iznad svojeg posla i svega drugoga što su poznavali, odmah su poželjeli i sami upoznati Otkupitelja svijeta. Kakav divan prikaz načina na koji se trebamo odazvati Božjoj poruci!
Jesam li spreman postati ponizan pred Kristom?
Neki će možda s podsmjehom gledati na pastire, smatrajući ih bezumnima zbog njihova jednostavnog vjerovanja i reakcije. Što sprečava muškarca ili ženu da ne povjeruju u Božju poruku onako kako su vjerovali pastiri? Jedna riječ: ponos. Ponos bi nagnao pastire da ostanu u polju; čuli bi anđeosku objavu, ali ne bi poznavali Krista. Ponos će nas spriječiti da ne dođemo Kristu prignutih koljena i zaslijepiti nas da ne vidimo činjenicu da istinsko poznavanje Boga od nas iziskuje skrušen duh i ponizno srce (Psalam 51,17).
U Bazilici Rođenja Isusova u Betlehemu nije moguće samo ušetati unutra. Vrata su preniska. Ako želite ući na mjesto koje predstavlja rođenje Gospodina Isusa, možete ući samo na jedan način: sagnuti se, pokloniti se i kleknuti. To je predivna slika koja nas nagoni da se pitamo: Jesam li spreman/a postati ponizan/a pred Kristom? Jesam li, poput onih pastira, spreman/a odreći se svojih pretpostavki i prijašnjih planova kako bih upoznao/la ovog Otkupitelja i pošao/la za Njim? Ovoga božićnog dana ispitajte svoje srce: neka vaš stav zauvijek bude stav klanjanja pred Božjom slavom i obožavanja onoga koji je prvo ponizio sebe tako što je došao k nama kao novorođeni Kralj.
Preuzeto iz knjige dnevnih promišljanja Alistaira Begga, Istina za život, prvi svezak, str. 367.
James Chadwick, Angels We Have Heard on High (1862.), prevedeno s tradicijske francuske božićne pjesme Les Anges dans Nos Campagnes.
