Dokazi poznavanja Boga
Rekli smo da ljudima koji poznaju Boga gubici i „križevi“ nisu toliko važni. Ono što su dobili rastjeruje takve misli. Kako još poznavanje Boga utječe na osobu? Različiti dijelovi Svetoga pisma odgovaraju na ovo pitanje s različitih točaka gledišta, ali u Danielovoj knjizi nalazimo možda najjasniji i najupečatljiviji odgovor. Sažet ćemo to svjedočanstvo u četiri tvrdnje.
1. Oni koji poznaju Boga energično zastupaju Božje gledište.
U jednomu proročkom poglavlju Daniela čitamo: „Ljudi koji ljube Boga ostat će postojani i vršit će svoje“ (11,32). Drugi prijevod Biblije (RSV) ovako to prevodi: „Ljudi koji poznaju svojeg Boga stajat će čvrsto i djelovati“. Iz konteksta vidimo da se ova rečenica uvodi pomoću „ali“ i tako postavlja u kontrast s aktivnošću nitkova (s. 21) koji će „ondje postaviti grozotu pustoši“ i svojim spletkarskim laskavim riječima pokvariti one koji nisu više odani Božjem savezu (stihovi 31-32). Ovo nam pokazuje da je aktivnost onih koji poznaju Boga njihova reakcija na Bogu protivne trendove koje vide oko sebe. Oni ne mogu počivati dok se netko suprotstavlja njihovu Bogu. Osjećaju da moraju nešto učiniti – sramota nanesena Božjem imenu potiče ih na djelovanje.
Ovo je točno ono što vidimo u narativnim poglavljima Daniela, gdje čitamo kako on i njegovi prijatelji rade „svoje“.
Ova četvorica muškarca poznavala su Boga i zbog toga su smatrali da s vremena na vrijeme trebaju aktivno ustati protiv konvencija i naloga „nereligije“ i lažne religije. Daniel se posebice čini kao osoba koja ne bi dopustila da se takvo što dogodi bez posljedica, već bi se osjećao primoranim oduprijeti se. Umjesto da riskira moguće obredno onečišćenje jedući dvorsku hranu, inzistirao je na vegetarijanskoj prehrani, na zaprepaštenje dvorjaničkoga starješine (1,8-16). Kad je Darije zabranio molitve na mjesec dana, pod prijetnjom smrti, Daniel se nije samo nastavio moliti tri puta dnevno, nego je to radio pred otvorenim prozorom kako bi svi mogli vidjeti što čini (6,10 i dalje). Ovo me podsjeća na prigodu kad se biskup Ryle nagnuo naprijed u svojoj klupi u londonskoj katedrali sv. Pavla kako bi svi mogli vidjeti da se nije okrenuo prema istoku za vrijeme čitanja Vjerovanja!
Aktivnost onih koji poznaju Boga je njihova reakcija na Bogu protivne trendove koje vide oko sebe. Oni ne mogu počivati dok se netko suprotstavlja njihovu Bogu.
Takvi se postupci ne smiju krivo shvatiti. Ne radi se o tome da je Daniel, ili uostalom biskup Ryle, bio nezgodan i nagao čovjek koji je uživao u buntovništvu i bio sretan samo kad je podizao šaku protiv vlasti. Radi se o tome da su oni koji poznaju svojeg Boga osjetljivi na situacije u kojima se Božja istina i čast prešutno ili izravno ugrožavaju. Umjesto da to prihvate kao nešto normalno, oni će nekako privući pozornost ljudi i time nastojati potaknuti promjenu mišljenja – čak i ako time dovode sebe u opasnost.
Ova energičnost nije rezervirana samo za javne geste. Ljudi koji poznaju svojeg Boga prije svega su oni koji se mole, a molitve su prvo mjesto na kojem se pokazuje njihova gorljivost i energičnost za Božju slavu. U Danielu 9 čitamo kako je on, kad je „razumio u Pismima“ (s. 2, u hrv. prijevodu „istraživah u Pismima“, op. prev.) da je prorečeno vrijeme Izraelova zatočeništva pri kraju i kad je u isto vrijeme shvatio da je grijeh naroda i dalje toliko velik da Boga potiče na sud, a ne na milosrđe, okrenuo lice Bogu „nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu“ (s. 3) i molio je za obnovu Jeruzalema sa žestinom, strašću i agonijom duha koja je većini nas potpuno strana.
No neizbježan plod pravog poznavanja Boga je energija za molitvu kako bi se vršila Božja volja – energija koja svoj izlaz i popuštanje unutarnje napetosti nalazi tek kad je usmjerena na takvu molitvu – a što je više znanja, to je više energije! Na taj se način možemo preispitati. Možda nismo u mogućnosti činiti javne geste protiv bezbožnosti i otpada od vjere. Možda smo stari, bolesni ili na neki način ograničeni svojim tjelesnim okolnostima. No svi se možemo moliti protiv bezbožnosti i otpada od vjere koji svakodnevno viđamo u svojim životima. Međutim, ako u nama ima malo energije za takvu molitvu, stoga i malo prakse u molitvi, ovo je siguran znak da još uvijek gotovo ne poznajemo svojeg Boga.
Preuzeto iz knjige J.I. Packera, Poznavati Boga, str. 17-19
