Photo by Matej Paluh

Biraj bitke: Poziv na teološku poniznost

Negdje oko 410. ili 411. godine poslije Krista čovjek po imenu Dioskur pisao je Svetom Augustinu i pitao ga kako treba tumačiti neke Ciceronove dijaloge. Augustin je u svojem odgovoru utrošio mnogo vremena, upozoravajući Dioskura na ispraznost svjetovnog učenja, koje je nazvao „znanjem neznalica”.
Augustin mu je, umjesto toga, preporučio poniznost evanđelja koju nam je svojim posredovanjem donijelo Kristovo utjelovljenje. Apelirao je na Dioskura da „ne smišlja drugog načina za… razumijevanje i držanje istine” osim puta što nam ga je utabao Krist. Međutim, što to znači baviti se teologijom kako bi to činio Krist? Augustin je objasnio:

Ovaj put, prvo: poniznost; drugo: poniznost; treće: poniznost i koliko god me često budeš pitao, reći ću ti isto, ne zato što nema drugih propisa koje treba objašnjavati, nego zato što, ako poniznost ne ide prije i poslije svakog dobrog djela koje činimo i ako nije pred nama da je promatramo, uz nas da se na nju oslonimo i iza nas da nas ogradi, oholost će iz naše ruke iščupati svako dobro djelo koje činimo u samom trenutku našeg uživanja u tom djelu… Ako me budeš pitao koliko god me često budeš pitao o propisima kršćanske religije, bit ću sklon odgovoriti ti ničim drugim doli poniznošću, osim ako me nužda ne natjera da ti kažem nešto drugo.

Moja je najdublja nada da, ako ova knjiga išta postigne, pohvali značaj Augustinovog upozorenja. Kad provodimo teološku trijažu, poniznost je prva, druga i treća najvažnija stvar. Stalno nam je potrebna, s kakvim se god problemom suočavali.

Zašto je poniznost tako važna?

Jedan od pastora s kojima sam razgovarao dok sam se pripremao za pisanje ove knjige rekao mi je nešto pametno. Kad ljudi pristupe vodstvu njegove crkve s nekim doktrinarnim pitanjem, katkad to čine sa stavom poniznosti. Na primjer, oni postavljaju pitanja i spremni su razmotriti nove informacije.
Oni ne pretpostavljaju da su već savršeno razumjeli problematiku. Nažalost, drugi izražavaju svoje teološke nesuglasice bez poniznosti i otvorenosti. Jedini im je cilj kritizirati, osuđivati i napadati, bez obzira na to što njihovo stajalište možda nije 100% točno.

Ovaj je pastor opazio da je ova razlika – prisutnost, odnosno odsustvo poniznosti – za određivanje mirnog i plodnog ishoda uglavnom bila mnogo značajnija od samog kritičnog pitanja. Čak i kad su u pitanju značajna neslaganja, često je dolazilo do napretka kad bi se diskusiji pristupilo u poniznosti i s dijalogom u milosti. S druge strane, neslaganja oko i relativno manjih doktrina mogu izazvati neizrecivo uništenje ako im se pristupi stavom razmaženosti i omalovažavanja.

Ovo opažanje me je silno opterećivalo prilikom pisanja ovog zaključka i u skladu je s temom ove knjige: razdori oko doktrine ne tiču se samo njezina sadržaja nego i stava s kojim je se zastupa. Najveća prepreka za teološku trijažu nije izostanak teološke vještine i znanja, nego izostanak poniznosti.
Izostanak vještine jednostavno može biti prilika za rast i učenje, ali ako netko pristupi teološkom sporu u duhu samouvjerenosti i oholosti te donosi samo odgovore, a ne pitanja, konflikt praktično postaje neizbježan.

Zato se prema onima s kojima se teološki ne slažemo trebamo ophoditi ponizno, postavljati im pitanja da vidimo jesmo li ih razumjeli, biti svjesni da ne vidimo stvari savršeno i uvijek nastojati bolje razumjeti svoje „mrtve točke”. Naš stav prema teologiji treba biti (i uvijek ostati) poput stare bretonske molitve uklesane u drvenu plaketu na radnom stolu Johna F. Kennedyja: „Oh, Bože, tvoje je more tako veliko, a moj je čamac tako malen”.

Naravno, načelno je lako priznati da imate „mrtve točke”. Međutim, poniznost će, potpomognuta tim priznanjem, znatno utjecati na način na koji se ophodite s drugima. To će voditi k dodatnim pitanjima koja traže objašnjenje, k dodatnom traženju zajedničkog jezika, k boljem shvaćanju suparničkih zabrinutosti, k manjem brzanju s prosudbama.

U životu, kao i u teologiji, najupornije probleme uglavnom ne izaziva puko neznanje, nego neznanje o tome da je neznanje prisutno: ne čine to neistražena područja, nego ono što vam uopće nije na zemljovidu. Ovo je jedan od razloga zbog kojeg je poniznost tako važna. Poniznost nas uči da prolazimo kroz život svjesni razlike između onoga što ne znamo i onoga što ne znamo da ne znamo. To će nas potaknuti da se u teološke rasprave upuštamo pomno slušajući, spremni učiti i otvoreni primiti nove informacije, odnosno prilagoditi svoje stajalište. Ponos u nama izaziva stagnaciju; od poniznosti postajemo okretni.

Neki su zabrinuti da će nas prevelika fokusiranost na poniznost učiniti mlitavima. Međutim, poniznost nije u suprotnosti sa snagom. Naprotiv, oni koji dršću pred Božjom riječju, oni su koji će se najvjerojatnije suprotstaviti ljudskom protivljenju. Pogledajmo hrabrost Martina Luthera, koji je stajao na Božjoj riječi dok se suprotstavljao najžešćim protivljenjima kad je, još kao mladi svećenik, prilikom služenja mise bio toliko preplašen da je prolio vino. Kako je to Spurgeon opisao: „Ja sam uvjeren da bi se sam Martin Luther bez straha suočio s unutarnjim neprijateljem, ali ipak imamo njegovu vlastitu ispovijest da su mu koljena često klecala kad bi ustao da propovijeda”.

U Izaiji 66,2 sam Bog izdvaja kvalitete koje veoma cijeni i pohvaljuje:

Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka
duha ponizna koji od moje riječi dršće.

U ovoj knjizi ne nastojim toliko uvjeravati druge u neke prosudbe koje sam donio, koliko mi je stalo da, čak i kad se ne slažemo, to činimo u duhu drhtanja pred Božjom riječju. Ovaj je stav ujedno temelj i cilj teološke trijaže. „Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje” (1 Kor 8,2–3).

Preuzeto iz knjige Gavina Ortlunda, Biraj bitke: umijeće teološke trijaže u izdanju Radosne vijesti,  str. 163-167.

O autoru:

Gavin Ortlund

Gavin Ortlund (Dr.sc., Fuller Theological Seminary) je pastor, autor, govornik i apologet kršćanske vjere.  Predsjednik je organizacije Truth Unites i eklezijalni teolog u crkvi Immanuel Nashville. Autor je brojnih akademskih i popularnih članaka te osam knjiga, među kojima je i Theological Retrieval for Evangelicals.

Podijelite ovu objavu:
Vezane vijesti