Znala je kako je uobičajeno da muškarac napravi prvi korak. Znala je da ono što radi izgleda u najmanju ruku sumnjivo, možda i skandalozno. Znala je što bi drugi ljudi mogli reći. Znala je koliko bi mogla izgubiti (na kraju krajeva, već je izgubila). Pa ipak, Ruta leži, u mraku – ranjiva, puna nade, puna povjerenja, hrabra – tiho čekajući do nogu čovjeka koji bi se mogao probuditi svakog trenutka.
Čak i u dobu većeg egalitarizma, taj čudan i hrabar korak koji je Ruta učinila te noći mnogima od nas može izazvati nelagodu:
„A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priđe polako, otkri mu noge i leže.“ (Ruta 3,7)
Takav je bio Rutin način molbe prema Boazu da je uzme za svoju ženu. Ali, zašto je pitala na takav način? Zar nije postojao drugi način? Nije li njena svekrva mogla ubaciti glasine među Boazove sluge?
Možda. Ali Bog je u svojoj mudrosti odlučio spojiti ovog čovjeka i ovu ženu na ovakav neobičan način. A kad zastanemo pogledati izbliza, neobičnost prizora zapravo povećava ljepotu njihove ljubavi. Ovaj potencijalno neugodan trenutak naglašava što Boaza čini čestitim mužem – i što Rutu čini čestitom ženom.
Čestita žena
Koliko god se činilo skandaloznim što je Ruta legla do Boazovih nogu dok je spavao, čini se da je u Božjim očima postupila časno i čisto. Uza sve pohvale Rute koje smo dobili u četiri poglavlja, samo je jednom nazvana “čestitom ženom”, i to upravo ovdje, u ovom trenutku najveće ranjivosti. Boaz, prepoznavši je u mraku i primivši njenu poniznu i podložnu inicijativu, reče joj:
„I zato se, kćeri moja, sada ne plaši: učinit ću ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si čestita žena.“ (Ruta 3,11)
Čestita kad joj je muž umro, čestita kad je svekrva ostala sama, čestita u tuđini, čestita provodeći dane u polju, čestita i ovdje, u mraku, na gumnu, čekajući pored nogu muškarca kojeg je željela. Uistinu čestita žena je čestita u tajnosti kao i kad je drugi gledaju – a Ruta je bila upravo takva žena.
Dakle, što izdvaja Rutu kao čestitu buduću ženu – da, u Boazovim očima, ali još više u Božjim očima?
Odana žena
Priča o Rutinoj vrijednosti počinje njenom iznenađujućom odanošću.
Njena svekrva, Noemi, izgubila je muža, kao i svoja dva sina, uključujući Rutinog muža. Noemi je vidjela kako je njihova budućnost postala mračna i pokušala je uvjeriti svoje dvije snahe da se vrate svojim obiteljima. Kao odgovor, „Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom“ (Ruta 1,14). U trenutku kada je Ruta imala valjane razloge za otići i spasiti se, ostala je i skrbila za svoju svekrvu. Poslušajte koliki je intenzitet njezine odanosti:
„Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.“ (Ruta 1,16-17)
Ruta je mogla otići, no vjera i ljubav su je povezale s Noemi. Ostanak je značio trpljenje. Ostanak je značio žrtvu i rizik. Ostanak je mogao značiti čak i smrt – osobito za vrijeme sudaca u Izraelu od kojih je „svatko radio po miloj volji“ (Suci 17,6), iako su bili zaduženi voditi brigu o udovicama. Ali ništa od toga nije natjeralo Rutu otići.
Kako su se vijesti širile, njezinog budućeg muža posebno je privlačila ova odanost u njoj: „Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala“ (Ruta 2,11).
Neustrašiva žena
Ruta ne bi mogla biti odana u ovim okolnostima, a da nije bila i hrabra. Čujete li i osjećate li njezinu neustrašivost u zavjetima koje daje Noemi:
„Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.“ (Ruta 1,17)
Nije bila naivna o trpljenju koje je moglo uslijediti. Sjetite se, već je pokopala svog muža i svog šogora (a vjerojatno nikada nije niti upoznala svog svekra). Smrt je postala intimni dio njihove obitelji. Otišla je bez ikakvog jamstva da će život udovice u Izraelu biti išta bolji od kušnji koje su proživjeli. Pa ipak, kad se ljubav susrela sa strahom – pravim, ozbiljnim, po život opasnim strahom – njena ljubav je prevladala.
Na taj je način Ruta bila kći Sare, one čestite žene prije nje, koja je nadu stavila u Boga i obukla se u ljepotu poslušnosti. Jer, unatoč tome koliko je njen život postao krhak i zastrašujuć, Ruta je „činila dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja.” (1. Petrova 3,5-6) – jer je Sarin veliki Bog postao njen Bog (Ruta 1,16). Žene poput Rute nije lako odvratiti, jer su iskusile mudru i suverenu ljubav veću od svega čega se mogu bojati.
Nepokolebljiva žena
Ruta nije bila samo neustrašiva, nego i odlučna, a njena je svekrva to znala. „Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati“ (Ruta 1,18). Njezina je ljubav bila žarka, izdržljiva, tvrdoglava ljubav.
Ruta bi poslušala i razmotrila savjet (Ruta 2,22-23; 3,3-5), no ne bi se lako povukla ili odustala. Nastavila je voljeti kad bi slabije žene već otišle. Nastavila je raditi kad bi slabije žene već dale otkaz. Na primjer, kad je došla na Boazovu njivu, njegov sluga je izvijestio: „Pitala je: ‘Smijem li pabirčiti i kupiti klasje između snopova za žeteocima?’ I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuću.“ (Ruta 2,7). Čak su i sluge bile iznenađene trudom i izdržljivošću ove žene na polju.
Ruta je činila što je mogla (ponekad i iznad svoje sposobnosti) kako bi se brinula za one koje joj je Bog dao, čak i kad su rizici bili veliki, čak i kad joj je snaga bila na izmaku, čak i kad bi drugi razumjeli da je odustala, jer je bila čestita žena.
Pobožna žena
Konačno, Ruta je bila čestita žena jer je bila usmjerena prema Bogu.
Iako je Ruta bila strankinja, Moapka po krvi, po srcu je bila bogobojazna. „Tvoj narod moj je narod“, rekla je Noemi, „i tvoj Bog moj je Bog“ (Ruta 1,16). Ona zvuči kao apostol Petar kada je Isus pitao žele li učenici otići s ostalima: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Ivan 6,68). Rutina odanost Noemi, njena neustrašivost pri napuštanju doma i njena neumorna odlučnost, sigurno je sve to procvjetalo iz vrta njene novopronađene vjere u Boga.
Vjera je povezala Rutu s Noemi, i također je privukla Boaza Ruti. Na dan kad ju je upoznao, rekao je:
„Čuo sam što si sve učinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavičaj svoj te došla u narod kojega do jučer ili prekjučer nisi poznavala. Neka ti Jahve plati sve što si učinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!“ (Ruta 2,11-12)
Da, divio se njenoj brizi za svoju svekrvu, ali je također vidio kako je sklonište našla u Bogu, zaklonivši se pod njegova široka i snažna krila. Ona nije bila samo vjerna žena, nego i žena puna vjere. Nemojte se zavarati: čestite žene nisu ponosno neovisne žene. Znaju da su potrebite, ovisne i ranjive i povjeravaju se Božjoj milosti. One služe, žrtvuju se i riskiraju s očima podignutim iznad ove zemlje, tamo gdje živi njihova prava nada.
Kad se Boaz probudio i ugledao svoju buduću ženu kako leži kraj njegovih nogu, nije vidio jednostavnu, prolaznu ljepotu mlađe žene (iako je bila puno mlađa od njega); vidio je dublju, složeniju, trajniju ljepotu istinski čestite žene.
Treba li ona napraviti prvi korak?
Što je sa slobodnim ženama danas koje se pitaju trebaju li učiniti korak prema vlastitom Boazu? Treba li muškarac uvijek djelovati prvi, kao što se često savjetuje? Je li Ruta pogriješila što je napravila korak i dala do znanja da se zanima za njega? Može li ona i danas biti uzor ženama koje žele poštovati poziv muškarca da preuzme inicijativu? Što se mene tiče, vjerujem da je Ruta jedan prekrasan primjer za neudane žene danas, i to ne samo unatoč neobičnom koraku koji je poduzela, nego baš zbog njega. Pretpostavljam kako bi neki potencijalni pobožni odnosi mogli biti spriječeni zbog pretjeranog straha kako će svaka inicijativa žene potkopati muškarčev poziv da vodi.
Vjerujem da Bog poziva muškarca nositi poseban teret odgovornosti i preuzimanje veće inicijative prema ženi. Vjerujem kako bi muškarac općenito trebao biti taj koji riskira odbacivanje, štiteći ženu dosljednim predstavljanjem sebe na načine koji zahtijevaju hrabrost, veliku i malu. Također vjerujem kako će muškarac, ako se par vjenča, na jedinstven način nositi odgovornost voditi, štititi, brinuti i čuvati nju i njihovu obitelj – i vjerujem da su putevi za takvu vrstu zdravog vodstva utabani na prvom spoju (pa čak i prije). Pobožna žena trebala bi željeti dečka, a na kraju i muža, koji dosljedno inicira i predvodi njihovu vezu.
Ruta se, međutim, našla u neobičnoj situaciji. Možda ste i vi. Boaz, budući da je bio čestit čovjek (i znatno stariji čovjek; Ruta 3,10), možda nikada ne bi razmišljao o približavanju Ruti. Također je znao kako on nije sljedeći “otkupitelj” po redu (Ruta 3,12), pa možda nije želio obeščastiti drugog čovjeka tako što bi napravio prvi korak prema Ruti. Možda se Ruta i Boaz nikada ne bi vjenčali da Ruta nije bila voljna izraziti svoj interes.
I koliko god nam se taj prizor danas činio čudnim, čak sugestivnim, vjerojatno je to bio najčasniji način za Rutu kojim je mogla izraziti to zanimanje u svoje vrijeme. Čak je taj njen hrabar korak bio diskretan i ostavio je konačnu inicijativu u njegovim rukama, a ne njenima. Pronašla je način izražavanja interesa koji je podržavao i ohrabrivao njegovu čast i vodstvo kao muškarca.
Dakle, da, Bog poziva muškarce preuzeti inicijativu u kršćanskim vezama, ali to ne znači da pobožna žena nikada ne poduzima nikakve korake vjere kako bi izrazila interes, posebno u kontekstu kršćanske zajednice koja joj može pomoći izraziti interes, a biti utjeha ako doživi odbijanje. Ako postoji određeni pobožni čovjek za kojeg biste željeli da prema vama pokaže interes, pitajte Boga postoje li kreativni, skromni, otvoreni načini na koje možete potaknuti njegovu inicijativu. I dok to činite, možda neće škoditi, slijedeći čestit Rutin primjer, pitati stariju ženu u svom životu za savjet i pomoć.
Used with permission from Desiring God.
Izvor: https://www.desiringgod.org/articles/a-worthy-wife-to-be
