Jeremija 29:11, ‘Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu’.
Mi volimo recitirati ovaj stih. Svatko želi nadu, svatko želi budućnost. Ne želimo biti oboreni ili uništeni, mi želimo radost u budućnosti. Ključna stvar za primijetiti ovdje jest da je ovo Jeremijino obećanje, od Boga kroz Jeremiju za izraelske prognanike dok su još u Babilonu. To je obećanje za narod Saveza. Stoga, kako će poganin John Piper, ili možda ti koji/a bi spadao/la u tu kategoriju, imati pravo na obećanje dano u tako konkretnoj situaciji Izraelu, narodu Saveza?
I evo odgovora: Isus je na Posljednjoj večeri, sjećate se, podigao kalež koji je predstavljao Njegovu krv i rekao: ‘Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi’, što znači da je on nešto pribavio za sve koji Mu vjeruju, koji se oslanjanju na Njegovu krv. Pribavio je sva obećanja dana narodu Saveza. Zato što to znamo, u 2. Korinćanima 1:20 rekao je da su sva obećanja ‘da’ u Kristu Isusu.
Stoga, ako si u Kristu Isusu tako što Mu vjeruješ, sva obećanja su tvoja. Na primjer, način na koji je Pavao promišljao u Rimljanima 8 bio je ‘On koji čak nije poštedio vlastitog Sina’, Bog koji nije poštedio svog Sina, ‘već ga predao za sve nas, kako nam neće’ milostivo ‘dati sve ostalo s njime?’ Neće li učiniti stvarnima sva obećanja za one koji su Kristovi zbog onog što je Krist učinio?
Stoga, da, možemo se uputiti u Jeremiju 29:11 i čuti Boga kako nam govori danas: imam za tebe budućnost, imam nadu za tebe, ja ću se pobrinuti za tebe, za tvoje dobro, ako mi vjeruješ, ako se oslanjaš na krv moga Sina i vjeruješ Njegovu oproštenju.
