Rebecca McLaughlin odgovara na ovo i slična pitanja u knjizi “Kršćanstvo pod povećalom”.
Mislim kako je od iznimne važnosti da kršćani svakodnevno
progovaraju o raznim kulturalnim pitanjima iz biblijske perspektive,
ali mislim da moramo shvatiti kako postoje dva načina kako reći “ne znam”.
Za prvi “ne znam” smatram da je dobar i dat ću vam primjer za to iz svog života.
Prije nekoliko godina kad su homoseksualni brakovi legalizirani u Americi
većina mojih prijatelja je na profilnu sliku na Facebooku stavila dugu u znak slavlja.
Napisala sam dugačku objavu na Facebooku zašto to ne radim,
koja nije bila utemeljena na netrpeljivosti ili manjku suosjećanja,
već na dubokom uvjerenju da postoji nešto važnije
od našeg vlastitog seksualnog ispunjenja i da postoji ljubavna priča na ovom svijetu
veća od bilo koje pojedinačne ljubavne priče između dvoje ljudi.
Razmišljala sam dugo, uporno i detaljno o pitanju istospolnih brakova,
osobito vezano za kršćane, i to nije nešto u čemu kršćani mogu sudjelovati.
Jedan od mojih prijatelja je kao odgovor postavio pitanje
o ljudima iz transrodnog spektra i po rođenju interseksualnim osobama.
U tom je trenutku dio mene htio dati odgovor,
jer sam imala određeni instinkt u vezi tih pitanja,
ali zapravo to nisam istražila, nisam o tome promislila,
nisam porazgovarala sa stvarnim ljudima sa stvarnim problemima,
nisam dovoljno pažljivo proučila Pisma o tim pitanjima.
Tako da je najiskrenija stvar koju sam mogla reći bila “ne znam”,
jer to moram detaljnije istražiti i bolje se educirati
prije nego mogu dati bilo kakav koristan ili smislen odgovor.
I mislim da je u tom trenutku mog života to bilo dobro “ne znam”.
No, kad bi danas, nekoliko godina kasnije, budući da su moji prijatelji nastavili imati isto pitanje,
mogla reći samo “ne znam”, mislim da sam propustila voljeti svoje prijatelje.
Mislim da sam bila lijena i nisam tražila dostupne izvore uz koje sam mogla razviti bolje razumijevanje.
Moram li pronaći sve odgovore? Ne.
Ipak, svatko od nas ima odgovornost rasti u razumijevanju
kako bismo rasli u sposobnosti kojom ćemo pomoći i našim prijateljima i sebi.
To je kao da kažemo:
“Prepustimo davanje milijunašima. Dok nemam određenu sumu novca, neću dijeliti s drugima.”
Kao kršćani, ne možemo imati takav mentalitet.
Pozvani smo ljubiti Boga svim svojim srcem, svom dušom, svim umom i svom svojom snagom,
a jedan način na koji ljubimo bližnje kao same sebe je ljubeći ih svojim umom.
