Je li vam netko u životu slomio srce? Meni jest. Mogu vam ispričati što se dogodilo, ali umjesto toga ću vam ispričati što se nije dogodilo. Nitko nije pozvao hitnu pomoć. Nitko mi nije izmjerio krvni tlak. Nitko me nije pokušao reanimirati.
Je li mi srce stvarno bilo slomljeno, iako mi je krv i daje kolala tijelom? Je li emocionalna bol slomljenoga srca manje bolna od srčanog zastoja? Ako vam je srce ikad bilo slomljeno, znat ćete odgovor.
Također ćete znati da istinito i doslovno nisu uvijek zamjenjivi koncepti.
Riječi koje stvaraju slike
Naši su životi pretrpani metaforama, pa se tako „ubijamo“ od posla, volimo „cijelim srcem“ i „umiremo“ od sramote. Nedavna istraživanja u komunikacijskim studijama potvrdila su ono što pjesnici znaju već tisućljećima: metafore pamtimo bolje nego doslovne izjave. Uvjerljivije su nam i dirljivije. Naši mozgovi i srca izgrađena su tako da usvajaju slikovite opise koji uspoređuju neku stvar ili iskustvo s nekim drugim. Slikoviti opisi razigravaju nam maštu i pomažu da osjetimo bliskost s piscem ili govornikom, privučeni zajedničkim iskustvom na kojem se temelji djelotvornost metafore. Poput interne šale ili zajedničkoga jezika, metafore grade prijateljstva. Zato zaljubljeni pišu pjesme.
Međutim, sve to nekako zaboravimo kad je u pitanju Biblija. U Gallupovom istraživanju iz 2014., pastori su trebali odgovoriti koja od sljedećih izjava najtočnije odražava njihovo gledište na Bibliju:
- „Biblija je stvarna Božja riječ i moramo je shvaćati doslovno, riječ po riječ.” (28%)
- „Biblija je nadahnuta Božja riječ, ali ne moramo doslovno shvaćati sve što u njoj piše.” (47%)
- „Bibliju su napisali ljudi i ona je drevna knjiga puna pripovijesti, legendi, povijesti i moralnih pravila.” (21%)
Instinktivno očekujemo da pomoću ovih izjava možemo kategorizirati pastore po tome koliko ozbiljno shvaćaju Bibliju. Međutim, ako uzmete Bibliju i čitate Isusove riječi, vidjet ćete da ćete „shvaćajući Bibliju doslovno, riječ po riječ“ često promašiti smisao. Kad Isus kaže „Ja sam pastir dobri“, trebamo li shvatiti da reklamira svoje vještine čuvanja ovaca? Kad kaže „Ja sam trs“ znamo da ne tvrdi da je biljka. A kada pripovijeda o dobrom Samarijancu koji je njegovao čovjeka kojega su opljačkali, napali i ostavili na putu za Jerihon, znamo da ne izvještava o mjestu zločina.
Misliš li to doslovno?
Zapravo, u Evanđeljima nalazimo nekoliko epizoda u kojima su ljudi pogrešno razumjeli Isusa upravo zato što su ga shvatili doslovno. U Ivanovu evanđelju, Isus ruši rasne i spolne predrasude kako bi zamolio Samarijanku da mu da piti vode, a onda joj kaže da joj može dati žive vode. U tome ga trenutku ona shvati doslovno i ne razumije što joj želi reći.
Nakon toga, židovski vođa Nikodem dolazi Isusu po noći i Isus mu kaže da se mora nanovo roditi. „Kako da to učinim?“ pita Nikodem. „Mogu li se ovakav star vratiti u majčinu utrobu?“ Potom Isus ulazi u hram, rastjeruje mjenjače novca i izaziva okupljeno šokirano mnoštvo: „Razvalite ovaj hram i u tri dana opet ću ga podići!”
„Trebalo je 47 godina da se izgradi ovaj hram“, odvratili su mu oni. „Kako ćeš ga ti podići za tri dana?” Ali Isus je govorio o svome tijelu – pravome hramu – gdje se Bog susreo sa svojim narodom i gdje se imala obaviti prava žrtva.
Dakle, znači li ovo da Bibliju ne trebamo shvaćati doslovno? Nipošto. Kao i u bilo kojemu razgovoru, neki se dijelovi trebaju shvatiti doslovno a neki ne. Obično ih nije teško razlikovati. Primjerice, novozavjetni su pisci nastojali naglasiti da je Isus doslovno ustao od mrtvih – s kostima, tijelom i ranama. Razmišljanje o moćnim metaforama koje se nalaze na mnogim mjestima u Svetome pismu ni u najmanjoj mjeri ne umanjuje radikalne biblijske tvrdnje Biblije: čuda, vječnu istinu i životne odluke.
Metafore koje nisu baš poput naših
No, ponekad su odlomci nejasni i ljudi koji ozbiljno shvaćaju Bibliju ne slažu se oko njih. Je li ova izjava doslovna ili metaforička? Je li ta priča povijest ili prispodoba? Kao i u bilo kojemu drugom razgovoru, moramo obratiti pažnju na kontekst i detalje, a ponekad ipak nećemo uspjeti shvatiti značenje.
Ali, u jednome važnom smislu biblijske metafore nisu poput naših. Kada mi stvaramo metafore, ono što primjećujemo su poveznice. Ljubav je bolest. Život je maraton. Roditelji su poput helikoptera. Povlačimo analogije između različitih dijelova našega iskustva.
Međutim, ako je Biblije istinita, njene metafore su napravljene „unatrag“. Bog nije primijetio da ljudski roditelji vole svoju djecu pa se onda odlučio nazvati našim Ocem. Bog je stvorio očinstvo tako da bi nam najbolji među ljudskim očevima mogli dati uvid u to kako nas on voli. Bog nije primijetio prisnost seksa i braka i odlučio nazvati Isusa „zaručnikom“, a nas „zaručnicom“. Umjesto toga, Bog je stvorio seks i brak kako bi nam brak u svojemu najboljem obliku mogao dati uvid u njegovu strastvenu ljubav.
Ivanovo evanđelje – izvještaj o Isusovu životu u kojemu nalazimo najviše metafora – započinje zapanjujućom izjavom: „U početku bijaše Riječ“. Izvornim bi čitateljima to u pamet dozvalo prve stihove Staroga zavjeta kada Bog stvara svijet riječima. Ivan tada kaže da je ta Riječ Isus i nastavlja bujicom metafora: Isus je svjetlo svijeta, Janje Božje, hram, pravi trs, dobri pastir, put, istina i život.
Stoga, ako ste ikada ostali slomljenoga srca, a ipak vam nije trebala hitna pomoć, pokušajte čitati Bibliju. Možda ćete pronaći strastvene riječi koje vam trebaju da znate kako ste uistinu voljeni.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/reading-bible-literally-break-heart/
