Što kad bi se vaša kći, koja je odgojena u kršćanskom domu, vratila s fakulteta radikalizirana od LGBTQ zajednice? Što kad bi se izjasnila kao panseksualka i jasno vam dala do znanja da će biti po njezinom ili odlazi? Što kad biste saznali da se vaša poslušna i vjerna kći, za koju se nikada niste morali brinuti zbog momaka, droga ili nepromišljenih odluka, bori sa privlačnošću prema istom spolu od svoje 12. godine?
Krajnje je zastrašujuće kada dijete koje ste voljeli, odgajali i za koje ste svakodnevno molili napusti vjeru, a time i Božju zaštitu. Može biti sramotno priznati drugima u crkvi da ste rastrgani između svoje vjere i svojeg djeteta – da se bojite izgubiti jedno zbog drugog.
Može se doimati nesigurnim pitati starješine i pastore za pomoć oko pitanja koja vas na bolne načine izoliraju i čine drugačijima od drugih. Možete se osjećati ljubomorno ili ljutito ili jako depresivno zbog toga što se, dok vaši vršnjaci u crkvi planiraju biblijska vjenčanja za svoju vjernu djecu, vi borite s pitanjem hoćete li prisustvovati gay vjenčanju svojega odmetnutog djeteta.
Ako su vaši osjećaji i strahovi takvi, ohrabrite se. Gospodin je blizu.
Ili pak osjećate teret drugih u vašoj crkvi koji se bore s privlačnošću prema istom spolu, ali su vjerni članovi crkve, koji se odriču grijeha i žive u čistoći, iako se još uvijek osjećaju rastrgani između kulture crkve i kulture svijeta.
Možda imate osjećaj da svi vaši kršćanski prijatelji samo iznose loše argumente protiv homoseksualnosti – tvrdeći da je to izbor i loš izbor, i da pravi vjernici neće imati takvu borbu. Možda vam je dosta slušati „argumente protiv“ nečega i žudite za Isusom koji se zalaže za ljude i doziva ih k sebi, obećavajući utješiti slomljene trske.
Ili se možda sami borite s privlačnošću prema istom spolu. Šutite, međutim, i mržnja koju ljudi u vašoj crkvi izražavaju čini vas svakim danom sve tišima. Možda vam sramota raste dok sebi govorite: „Da samo znaju kako se osjećam i sa čime se borim, izbacili bi me zauvijek.“ Možda se pitate hoćete li ikada uživo čuti ove Isusove riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“ (Mt 11,28–30).
Ovo je bolna stvarnost za mnoge sestre u crkvi. Ako ste netko tko se bori s privlačnošću prema istom spolu na Božji način – odričući se grijeha, duboko crpeći iz sredstava milosti – onda ste heroj vjere. Ništa manje.
Ako je ovo vaš teret, onda Biblija ima odgovor za to: primjena svakodnevne, uobičajene, radikalne gostoljubivosti.
Svakodnevna gostoljubivost za one koje se bore sa svojom seksualnošću
Gdje biste trebali početi? Kao crkvena zajednica, odredite kuću u kojoj neki članovi žive i gdje se ljudi mogu svakodnevno okupljati. Da, rekla sam svakodnevno. I onda se počnite okupljati svakodnevno. I ne samo na poziv.
Neka to bude mjesto gdje se dan završava zajedničkim obrokom, čitanjem Biblije i molitvom, gdje su i nevjernici pozvani čuti riječi milosti i spasenja, gdje su djeca svih uzrasta dobrodošla i gdje nevjernici i vjernici lome kruh i razgovaraju o idejama rame uz rame.
Ovo je najbolji način za koji znam za evangeliziranje vaših LGBTQ bližnjih – a i svih ostalih. Živjeti zajednički kao kršćani koji vjeruju u Bibliju i brinu jedni o drugima u tijelu i duši. Živjeti iskreno, tako da se dovoljno dobro poznajete da znate obrasce grijeha i iskušenja jedan drugoga. Biti zajednica u kojoj se uvijek svatko za nešto kaje. Biti zajednica u koju bi Krist mogao doći, jesti, oprati noge i leći. Biti zajednica u kojoj se teški razgovori vode uz toplu juhu i svježi kruh.
Gledajte! Dva sata nedjeljom ujutro i dva sata u maloj grupi u utorak navečer nisu dovoljna. Bog vas toliko voli da želi da kao Kristov sljedbenik živite 24 sata u danu i 7 dana u tjednu, vršeći Božju volju iz srca i od doma.
Možda ovo izgleda kao luda ideja. Možda i jest.
No, takva je bila kuća u kojoj sam prvi put vidjela evanđelje proživljeno i voljeno.
A, milošću Božjem, takva je kuća u kojoj sada živim.
Najbolji način da evangelizirate svoje LGBTQ bližnje jest da se maknete uzvodno od kulturološkog rata – i da tamo ostanete. A praksa svakodnevne, uobičajene, radikalne gostoljubivosti način je da to učinite.
Prava prijateljstva za prave potrebe
U kulturi biblijske gostoljubivosti razvijamo prava prijateljstva.
Razgovaramo o svojim razlikama kao odrasli koji mogu razumjeti stajališta jedni drugih i onda kada ih ne dijelimo. Razumijemo zašto su ljudi koji ne mogu imati vječni mir potaknuti to nadoknaditi prikupljanjem prava i privilegija. Znamo da prikupljanje prava i privilegija uzrokuje veliki nemir unutar LGBTQ zajednice, naročito kada pobjeđujete.
Potencijalni udarac zbog gubitka onoga što imamo daleko je veći nego kada nikad ništa nismo imali. Bez utjecaja evanđelja da drži ovozemaljske brige pod kontrolom, tjeskoba nas može obuzeti u tren oka.
Kada upoznamo osobu koja se poistovjećuje s nečim unutar spektra LGBTQ života i identiteta, ne pretpostavljamo da je seksualno aktivna. Možda jest, ali celibat je čest u lezbijskoj zajednici. Stoga se obvezujemo slušati i tretirati svaku osobu koju upoznamo kao pojedinca.
Razumijemo da grijesi identiteta imaju dubok i težak učinak.
Krist najbolje voli
Kako naviještamo evanđelje svojim LGBTQ bližnjima? Podsjećamo svoje bližnje da je jedino Kristova ljubav bez nedostataka. Nije tako s našim supružnicima ili partnerima. Samo nas Krist najbolje voli: uzeo je na sebe sve naše grijehe, umro je umjesto nas podnoseći Božji gnjev i pobjedonosno je uskrsnuo od mrtvih.
I da, Krist nas poziva da budemo građani novoga svijeta, pod njegovim gospodstvom, pod njegovom zaštitom, pod njegovim zakonom. Iskonski grijeh objašnjava zašto se neki bore s privlačnošću prema istom spolu i to od vremena otkad imaju bilo kakvo sjećanja o tome da ih je nešto privlačilo. Znamo da smo svi rođeni u iskonskom grijehu i da to oblikuje naše najdublje želje. Kako rastemo u Kristu, stječemo pobjedu nad provođenjem grijeha u djelo, ali naše grešne želje ne nestaju sve do našeg proslavljenja.
I stojimo samo u uskrslom Kristu: u njegovoj pravednosti, a ne u vlastitoj. Ali Bog, koji nas toliko voli da je umro za nas i živio za nas, poziva nas da nosimo križ, da se pokajemo za grijeh i slijedimo ga. Kršćani znaju da križevi nisu kletve, ne za vjernika.
A Krist usamljene postavlja u obitelji (Ps 68,6) – i poziva nas da živimo u novoj obitelji po izboru: u Božjoj obitelji.
Dakle, naviještamo evanđelje LGBTQ obitelji tako što živimo drugačije od drugih, što živimo bez sebičnosti ili prijevare. Jedni drugima naviještamo obećanje koje nalazimo u Marku 10,28-30 – obećanje o stostrukom blagoslovu – i potvrđujemo njegovu istinu u svojim domovima:
Petar mu poče govoriti: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.“ Reče Isus: „Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.“
Primite stostruko.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/evangelize-friends-identifying-lgbtq/
