„Ono u što vjerujem čini me autsajderom.“ To je osjećaj koji danas dijele mnogi kršćani. Daleko od vremena „moralne većine“, sada živimo s većom sviješću da ovaj slomljeni, grešni svijet nije naš dom. Ono što Biblija uči o kršćanima postaje jasnije našem naraštaju na Zapadu: mi smo „došljaci i prognanici“ na ovom svijetu (1. Petrova 2,11).
Imajući to na umu, možemo pronaći i utjehu i izazov kada razmotrimo koliko je nevjerojatno relevantna poruka knjige proroka Daniela za Crkvu u svakom naraštaju: Bog je suveren i svemoguć, On kontrolira svijet i sve njegove narode i unatoč sadašnjim uvjetima, naš pogled mora biti usmjeren na Njegovo kraljevstvo.
„Gospodin je dao“
Kad je Daniel bio mlad, mir koji je vladao u Jeruzalemu bio je uništen najezdom Babilona. Daniel i njegov narod svjedočili su preuzimanju Božjeg grada od strane sile. Kao rezultat toga, Božji narod gotovo sigurno se pitao: Gdje je Bog? Je li On zapravo u kontroli? Pa ipak, knjiga o Danielu neprestano preusmjerava naš pogled na Boga koji sjedi na svom prijestolju čak i u odvijanju najtežih životnih scena.
Kad se čini da je sve potpuno pošlo po zlu, Bog je suveren nad zbivanjima vremena.
Prvo poglavlje knjige o Danielu otkriva nam Božju suverenost nad okolnostima Njegova naroda kroz načine na koje je Gospodin „dao“ različite stvari. Od samog početka čitamo „Gospodin mu [Nabukodonozoru] dade u ruke Jojakima, kralja judejskog “ (redak 2, naglasak dodan). Iza babilonskih osvajačkih snaga bila je sama Božja ruka. Iako se sve činilo izvan kontrole, nije bilo tako. Bog je imao kontrolu nad porazom vlastitog grada i progonstvom vlastitog naroda.
Danielu i ostalim prognanicima dan je svaki razlog koji bi utišao njihovu revnost, ušutkao njihove jezike, zbog kojeg bi odustali od molitve i prestali hvaliti Boga. Više nisu bili na poznatom mjestu. Njihova nova lokacija naizgled im nije davala priliku za vjerno izražavanje vjere. Također, dobili su nova imena, natjerani su govoriti novim jezikom, obrazovani u poganskom svjetonazoru i primorani na novu prehranu.
Ono što Biblija uči o kršćanima postaje jasnije našem naraštaju na Zapadu: mi smo „došljaci i prognanici“ na ovom svijetu.
Većinu toga nisu mogli spriječiti, ali nisu bili voljni kompromitirati svoju vjeru jedući hranu koja je bila prinesena babilonskim bogovima prije nego što im je poslužena. U biti su rekli: Ovo je točka iza koje ne možemo ići. Nećemo to učiniti. I u ovoj točki odluke čitamo kako „Bog dade Danielu te nađe dobrohotnost i smilovanje u dvorjaničkog starješine“ (redak 9, naglasak dodan) tako da je njemu i ostalima bilo dopušteno živjeti i jesti na način koji časti Boga.
I opet čitamo da im „dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.“ (redak 17, naglasak dodan). Drugim riječima, Bog je dao Danielu nadnaravnu sposobnost u području znanja. Ta nadnaravna vještina osnažila ga je vjerno govoriti Božju istinu najvišim razinama babilonske (a kasnije medijske i perzijske) vlasti.
Bog, drugim riječima, je Bog koji daje. Izraelci u progonstvu, koji su čuli priču o Danielu i njegovim prijateljima, primili su svu utjehu i ohrabrenje koje su im bile potrebne biti vjernima. Babilonsko božanstvo nije pobijedilo Boga; stoga su mogli biti u miru pouzdajući se u Njegove namjere.
Što je Bog dao nama
Kako se onda trebamo nositi s promjenjivostima u našoj kulturi? Moramo se sjetiti da je Bog koji je dao Jojakima u ruke Nabukodonozora, dao naklonost svojim slugama u tuđini i dao vještinu istim tim slugama kako bi mu mogli služiti, isti Bog koji je nama dao Gospodina Isusa Krista.
Kad se čini da je sve potpuno pošlo po zlu, Bog je suveren nad zbivanjima vremena. Uživajte u ljepoti Božjeg stvaranja. Počivajte u čudu Njegove providnosti. Bezrezervno se pouzdajte u Njegovu želju i plan za Njegov narod. Tada, čak i ako se osjećate kao putnik i prognanik u svijetu, imat ćete priliku biti zahvalni.
Prilagođeno iz propovijedi „Bog je još uvijek na prijestolju“ Alistaira Bega.
Copyright Truth For Life. Preuzeto s dopuštenjem, www.truthforlife.org.
Izvor: https://blog.truthforlife.org/how-do-christians-handle-a-changing-culture
