U Poslanici Kološanima 2 Pavao nastavlja tvrdnjom da smo ispunjeni u Kristu (9-10),
oživljeni u Kristu (11-12) i oslobođeni u Kristu (13-15). Ovo mijenja sve, uključujući naš način
borbe protiv grijeha.
„Jer, u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva pa ste i vi ispunjeni u njemu, koji
je glava svakog poglavarstva i vlasti. U njemu ste i obrezani obrezanjem
nerukotvorenim − odlaganjem tijela grijeha putenih − obrezanjem Kristovim: s njime
suukopani u krštenju, u kojem ste i suuskrsli s njime po vjeri u djelovanje Boga koji
ga uskrisi od mrtvih. I vas, koji bijaste mrtvi u prijestupima i neobrezanosti tijela
svojega, oživi zajedno s njime; oprosti vam sve prijestupe, izbriše nama protivnu
zadužnicu koja odredbama bijaše protiv nas i uze je između nas pribivši je na križ.
Skinuvši poglavarstva i vlasti, javno ih izloži slaveći njome pobjedu nad njima“ (Kol
2,9-15).
Ispunjeni ste u Kristu
Sve o Bogu objavljeno je u Kristu, a kad čovjek postane kršćanin, sva ta punina prebiva u
njemu. Ne trebamo ništa drugo da bi nas ispunilo jer imamo Krista! To je nešto veličanstveno
kad razmislimo o veličini našega slavnog, moćnog, milostivog i svetog Boga. Ovo sada
vrijedi i za vas. Vi ste zapravo takvi. Vi ste hram Božji. Bog je odlučio stanovati u vama po
Svetome Duhu. Vi ste njegovi i on je vaš! U Drugoj Petrovoj poslanici 1,4 piše da su vjernici
„zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude“. Ne
postajemo božanski, nego u nama živi božansko Biće od trenutka kad povjerujemo u Krista.
Imamo sve što nam je potrebno da bismo živjeli pobožno. Nema potrebe da nas zavode
varljiva i isprazna obećanja promjene koja nas odvode od Krista. Za ta obećanja pokazat će
se da su razni oblici ropstva koji nas vežu uz nas same i našu samodostatnost. „Štite“ nas
od prepuštanja kontrole i vode robovanju našim planovima.
Uvijek smo u napasti tražiti puninu u nečemu drugome što nije Krist. Često radije tražim mir i
utjehu umjesto Isusa. Kad to činim, mogu krenuti u dva suprotna, ali jednako grešna smjera.
Ako me razdražujete jer mi priječite put do stvari koje me tješe, mogu se naljutiti na vas i ne
dopustiti vam da uzmete ono što smatram da mi je potrebno. No mogu i glumiti „pobožno“
ponašanje za postizanje istog rezultata. Mogu odlučiti „biti pristojan“ s namjerom da iz vas
izvučem nešto dobro za sebe.
U nekoliko situacija bio sam u svađi sa svojom ženom, svjestan da na televiziji uskoro slijedi
dobra bejzbolska utakmica. Gledanje utakmice meni predstavlja izvor mira i zadovoljstva.
S obzirom na to da želim takvo iskustvo, mogu se ispričati ženi i čak je zamoliti za oproštenje
za svoje grijehe protiv nje. Izvana ovo može izgledati pobožno, ali iznutra zapravo sam
glumio pobožnost da bih dobio ono što želim. Kad bih svjesno živio u svjetlu činjenice da
sam ispunjen u Kristu, tražio bih oproštenje bez obzira na to hoću li gledati utakmicu ili ne.
Najočitiji način provjere jesu li moji postupci bili iskreni jest pogledati moje ponašanje kad
počne utakmica i nešto me prekine u gledanju. Ako se naljutim, moje ispovijedanje grijeha i
molba za oproštenjem vjerojatno su bili profinjeni način za manipulaciju da bih dobio ono što
želim.
Pavao kaže da smo primili puninu u Kristu. Ako se ponašam u skladu s tom istinom, ništa
me ne može isprazniti od onoga što već imam. S bejzbolskom utakmicom ili bez nje, mogu
živjeti u miru sa svojom ženom i obitelji. Ova jednostavna ilustracija možda nije posebno
impresivna, ali ako nas Kristovi blagoslovi ne promijene u malim stvarima kao što je ova,
onda su šanse da dođe do velikih promjena u nama vrlo male. Upravo u malim
svakodnevnim detaljima moramo primjenjivati Kristovu milost.
Novi početak i nova snaga
Kristova punina daje nam dvije stvari: čisti nas od grijeha i uskrisuje nas u novi život! Pavao
naglašava da nam oproštenje grijeha donosi slobodu od sila zla. Naš novi početak i naša
nova snaga nikada se ne odvajaju u Pismu pa ih i u našim životima trebamo držati zajedno.
Sakrament krštenja oslikava ove dvije stvarnosti. Prvo, primamo očišćenje. Grijeh je opran i
pred Bogom imamo novi status − prihvaćeni smo pred njim zbog onoga što je Isus učinio za
nas.
Krštenje također naglašava da je vjernik ujedinjen s Božjom obitelji. Krštenje nas uvodi u
zajedništvo vjere u kojem sve za što je Isus umro postaje naše. On je umro smrću kojom
smo mi trebali umrijeti tako da smo umakli osudi koju je on primio. Njegovo uskrsnuće je
naše uskrsnuće. Bog je zadovoljan nama zato što je zadovoljan njim. Ustali smo na novi
život koji nam je dao Sveti Duh.
Što to znači? Imamo novi početak. Primamo Isusovu plaću za grijeh i njegovu pravednost.
Također, imamo novu snagu. Sveti Duh, koji je uskrisio Isusa od mrtvih, sada živi u nama i
daje nam novi život i snagu da iz dana u dan postajemo sve sličniji Kristu. Još jednom,
obratite pažnju na to da Biblija ne razdvaja naš novi početak od nove snage. Jedno bez
drugog nije prava punina. Što bi bilo da ste primili samo novi početak, bez nove snage za
kršćanski život? Bilo bi to šuplje i prazno jer biste ubrzo opet pali. Što bi bilo da ste dobili
novu snagu, bez novog početka? Mogli biste se mijenjati, ali i dalje biste ostali pod osudom
zbog prošlosti koju ne možete izbrisati. No u Kristu dobivate sve. Doživjeli ste obnovu i
oproštenje, a vaš je status kao da ste uvijek savršeno poštovali zakon. Sveti Duh daje vam
snagu za rast u vašem posvećenju. I primili ste obećanje da ćete jednog dana biti savršeni i
zauvijek živjeti s Bogom. Ne čudi nas zato da Pavao govori o vašoj punini koja se prelijeva!
Vama ništa ne nedostaje. Vama ne treba Krist i još nešto. On je dovoljan. Sve što je on, to
smo i mi.
Oslobođeni ste u Kristu
Pavao još više proširuje stvarnost naše ispunjenosti u Kristu. Nakon što smo primili novi
početak i novu snagu, oslobođeni smo od snage grijeha, koja zarobljava, i prokletstva
zakona. Umrli smo svijetu i imamo moć nad Zlim koji nas napastuje nudeći nam svjetovne
zamjene za Krista. Oni nas više ne moraju kontrolirati! Sada smo slobodni živjeti, djelovati,
misliti i vjerovati na nove i iznenađujuće načine.
U Poslanici Kološanima 2,14-15, Krist objavljuje svoju pobjedu tako što te sile izlaže javnom
ruglu. Jedan komentator izrazio je to ovako:
„Rimska trijumfalna povorka bila je najbolji način dokazivanja narodu da su njihovi
generali povratnici doista izvojevali pobjedonosne bitke. Nitko u gradu toga dana ne
bi mogao previdjeti ono što se dogodilo dok su stotine umornih ratnih zarobljenika
koračali nesigurnim korakom u povorci iza pobjedničke vojske. Bili su posramljeni i
izloženi pogledima javnosti. Svatko je mogao vidjeti da se sada nitko ne treba bojati
tih, nekad ponosnih vojnika. Ova je sjajna ilustracija potpuno prikladna za Pavlove
namjere [u 15. retku]. Njegova je namjera pokazati da je prava duhovna sloboda
izvojevana za cjelokupan Božji narod preko Kristova križa. Osim toga, ovdje se ne
radi o nekoj tajni koju treba razumjeti i prihvatiti samo nekolicina povlaštenih.
Nemoguće je da netko ne zna za tog Kralja i ne poznaje njegovu slavnu pobjedu.
Sloboda od demonskih sila nije sporedno ili podređeno djelo milosti koje treba tražiti
iz Božje ruke. Ona je jednostavno povlastica evanđelja za sve, jer za svakog pravog
vjernika piše da je već postigao puninu života u Kristu, onome koji je glava svakoj
vlasti i autoritetu.“
U svjetlu ove odlučujuće pobjede, ne čudi nas što se poruka evanđelja naziva „radosna
vijest“!
Preuzeto iz knjige Timothy S. Lanea i Paula Davida Trippa Kako se ljudi mijenjaju, u izdanju
Radosne vijesti 2025., stranice 50-54.
