Jeste li ikad imali razgledavali neko povijesno mjesto pod vodstvom turističkog vodiča? Možda Tower of London ili Bojno polje kod Gettysburga, ili Westminster Abbey – samo da bi netko prekinuo vodiča riječima: „Imam pitanje“? Neke od nas prođe jeza na takve ispade. Postavljač pitanja možda je sveznalica koji želi posramiti ili neznalica koji sebe sramoti!
Nema ništa novo pod suncem. Pitanja su se često čula iz mnoštva koje se skupljalo oko Isusa na putu za Jeruzalem. Evo jednoga: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ (r. 23). Isus nikad nije odgovorio na pitanja, a da ne odgovori postavljačima pitanja. Često iz odgovora doznajemo što je mislio o postavljaču. Ovo je dobar primjer.
Ljudi vole raspravljati o teologiji. Paradoksalno, to se događa i kad razgovaramo o ateizmu s ateistom. Ako si „vjerski stručnjak“ (kao ja), može biti iscrpljujuće kad kažete ljudima čime se bavite samo da bi vam oni održali stručni monolog na temu religije. Ili vam postave samouvjereno problemsko pitanje, koje se ne razlikuje previše od ovoga: U redu, Isuse, hoće li se na kraju samo mali broj ljudi spasiti?
Isusovi židovski suvremenici smatrali su da će se barem većina Židova spasiti – oni su, ipak, Božji izabrani ljudi. No što je Isus mislio?
Pogledajte prvi način na koji odgovara na pitanje. Ne odgovara. On „odgovara“ na pitanje tako što kaže sljedeće tri stvari koje može cijelo mnoštvo čuti:
1. To nije pitanje koje biste trebali postavljati (r. 14). Ono što biste trebali pitati je: „Hoću li ja biti spašen?“ Stoga, budite sigurni da dođete k meni i uđete kroz vrata koja vode u kraljevstvo nebesko.
2. Budite sigurni da se „borite da uđete“ sad, dok još imate priliku (r. 25). Jednog dana bit će prekasno. Vrata će biti zatvorena.
3. Nemojte zamijeniti to što ste me vidjeli i slušali s tim da ste došli k meni (r. 26). Isus je već naučavao u Propovijedi na gori da pripadati njemu ne znači samo biti u odnosu s njim ili činiti čudesa u njegovo ime. To znači da vas on poznaje (Matej 7,21-23). Pa, pravo pitanje nije: „Jeste li znali o meni ili bili u mojoj prisutnosti?“, već: „Jeste li mi vjerovali i ušli u moje kraljevstvo?“ Pitanje koje biste trebali postaviti, reče Isus, nije: „Koliko će ljudi biti spašeno?“, već „Jesam li ja spašen?“
Isus je još dodao: „I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem“ (13,29). Da, mnogi će biti spašeni (vidi viđenje u Otkrivenju 7,9). No što vam to koristi ako vi niste spašeni?
Jedne hladne nedjelje u siječnju, kad sam imao četrnaest godina, vraćao sam se kući iz crkve i poskliznuo na ledu. Kad sam ulovio ravnotežu, pokraj mene se stvorio čovjek u tamnom kaputu. Vidio sam ga kako gleda Bibliju u mojoj ruci. Podignuo je pogled i šokirao me pitanjem: „Sinko, jesi li spašen? Jesi li spašen?“ „Kako je mogao znati da je to ono u što sam želio biti siguran više od bilo čega na svijetu?“ No je li čovjek, koji je Isusu postavio pitanje, želio biti spašen? A vi?
RAZMISLITE
• Nikad ne bismo trebali biti više zainteresirani za teološka pitanja nego za osobno poznavanje Isusa. Kako bi to trebalo utjecati na razgovore koje vodimo s drugim kršćanima ili na čitanje Biblije?
