Izdajnik je bio, u najmračnijem smislu ovoga izraza, opsjednut čovjek: „Sotona uđe u Judu“ (22,3). Sada vidimo javni dokaz ove stvarnosti. Budući da nije bio zadovoljan time da prokaže Isusa – na kraju krajeva, Juda je samo trebao reći vlastima da će Isus biti u Getsemanskom vrtu – vidimo ga kako vodi ljude koji nose užarene baklje i članove hramske straže.
Da, premda se čini gotovo nevjerojatnim, među njima nalazimo i vodeće svećenike i članove Sanhedrina. Oni su ljudi noći u svakom pogledu. Ipak, Isus svoj život ne promatra samo u vodoravnom, povijesnom smislu, kao da ovi ljudi djeluju po vlastitoj inicijativi. Ono vidljivo vidi u svjetlu nevidljivoga. Na djelu je moćniji i zlokobniji neprijatelj: „ovo je vaš čas“ kazuje mnoštvu; ali još više je to čas „vlasti Tmina“ (r. 53). Isus sada ulazi u posljednju fazu svoga cjeloživotnog sukoba sa Zlim.
Hramska je straža odvela Isusa do službene rezidencije velikog svećenika. Potrebno je pažljivo promotriti što oni čine. Igraju s njime okrutnu inačicu igre „Slijepi čovjek pogađa“. U ovom slučaju postoji ciničan preokret – ovdje igraju „Slijepi prorok pogađa“: „Proreci tko te udario!“ (r. 65).
Unatoč tome, duboko se u ovim satima skrivaju tragovi o tome kako i tko će ispuniti Božje prvo obećanje otkupljenja iz Postanka 3,15. Među njima nalazimo i Mojsijevo obećanje: „Nato mi reče Jahve: ‘… Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim’“ (Ponovljeni zakon 18,17-18).
Isus je taj prorok. No njegov vlastiti narod nije vjerovao njegovim proroštvima. Štoviše, sada su trivijalizirali njegovu službu svojom okrutnom igrom. Gurali su ga okolo, lupali i udarali, vikali na njega: Ako si zaista prorok, reci nam tko te sada udara! Obasuli su ga poniženjima. Nitko ga nije došao obraniti. Isus stoji pred njima, božanski Vidjelac kojem su zavezali oči. On je onaj na čijim su ustima božanske riječi, kadli oni mu udaraju usne. On je prorok kojeg je Mojsije obećao. No previše su slijepi da bi ga prepoznali. Štoviše, ne razumiju da, čak i dok tako čine, ispunjavaju proroštva o ovom proroku:
Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju
krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga
slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne
protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što
me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu,
i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.
(Izaija 50,4-6)
Tȁ Isus Prorok ujedno je i Sluga Patnik, čiji je portret tako živopisno ocrtao Izaija. On sada ispija čašu koju je uzeo iz ruke svoga Oca u Getsemanskom vrtu. Kako bismo trebali reagirati dok promatramo ovo što se događa? Stojimo u tišini, u čuđenju, u vjeri – i štujemo.
RAZMISLITE
• Ovi događaji samo su još jedna u nizu nasilnih epizoda u povijesti čovječanstva – ako ne shvatimo što je Bog činio kroz njih: „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21). Ponovno pročitajte ove redke u Luki, povremeno zastajući, da biste se prisjetili da je sve to bilo radi vas.
