U hebrejskom kalendaru, Dan otkupljenja (Yom Kippur) bio je dan u godini kad je svećenik mogao ući u najsvetiji dio u jeruzalemskom hramu da prinese žrtvu za grijehe ljudi. Kad je izašao pred ljude, mogao je ponovno izreći blagoslov mira: Božje lice bilo je okrenuto prema njima i podaren im šalom Božji za još jednu godinu (Brojevi 6,24-26).
No hram je bio u Jeruzalemu – predaleko za mnoge da bi putovali za Yom Kippur, osobito ako su imali malu djecu. I, u svakom slučaju, prostor je bio ograničen. Čini se da se iz ove pozadine razvila tradicija: navečer na Yom Kippur obitelji bi odlazile svom lokalnom rabinu i tražile njegov blagoslov za sebe i svoju djecu.
Možda je to bila pozadina ove scene; neki roditelji su donosili djecu Isusu da ih se „dotakne“ (18,15). Učenici su ih odvraćali. Možemo samo pogađati zašto. Možda su već bili umorni od ljudi koji su se skupljali oko Isusa; možda su mislili da ima važnijih stvari nego gubiti vrijeme s djecom, ili su samo bili gladni. Isusovu reakciju vrijedi pažljivo čitati. Rekao je tri stvari:
1. Pustite djecu da dođu k meni; nemojte im priječiti put.
2. Takvoj djeci pripada kraljevstvo Božje.
3. Ako ne primiš kraljevstvo Božje kao dijete, nećeš ući u njega.
Mnogo se toga ovdje događa što moramo istražiti. Prvo, riječ koju Luka koristi za „dječicu“ znači mala djeca – dojenčad. Luka je već koristio istu riječ za Ivana Krstitelja dok je još bio u Elizabetinoj utrobi (1,41; 44).
Drugo, Isusove riječi su možda uzdrmale učenike. Daleko od toga da je mislio da su ovi maleni nevažni i da ih treba ignorirati, rekao je: „takvih je kraljevstvo Božje“ (18,16). Primijetite što Isus ovdje kaže. Kaže da kraljevstvo Božje pripada ovoj nejačadi i onima poput njih.
I, treće, nakon što je govorio o ovoj djeci, nastavlja govoriti o svima („tko“, r.17), koristeći djecu kao ilustraciju. Jedini način da se uđe u kraljevstvo je da ga se primi – baš kao što su ga primila ova djeca, kao besplatni i milosni dar. Sad govori nešto slično riječima koje je ranije rekao Nikodemu. On je morao biti nanovo rođen, rođen odozgo, da bi ikad vidio i ušao u kraljevstvo. Jadni Nikodem – pitao se kako je to moguće! Nije „vidio“ da je to suvereni dar Božji.
Znači li to da svako dijete prima blagoslov njegovog kraljevstva? Ne – samo „takvi“ – to jest; djeca čiji su ih roditelji namjerno dovodili k njemu radi blagoslova Kralja Kraljevstva. Ovi roditelji obratili su se Isusu, ne rabinu ni velikom svećeniku – da izrekne kraljevski blagoslov nad njima. Bio je to čin vjere u Isusa Krista. I izrekao je ovaj blagoslov: “takvih je kraljevstvo Božje“ (r.16).
Ako ste roditelj, potrudite se slijediti primjer ovih majki i očeva – vodite djecu k Isusu radi blagoslova njegovog kraljevstva – predajte ih njemu u molitvi. I, da, recite im da ste to učinili, i učite ih kako mu odgovoriti u vjeri i ljubavi.
RAZMISLITE
• Ako je Isus volio djecu i želio je da dođu k njemu, ne biste li ih i vi trebali voljeti? On ih još uvijek voli. Molite za djecu u svojoj crkvi.
