Isus je zadnjih nekoliko sati u jeruzalemskom hramu na raznim kušnjama, no svaki napad bio je neuspješan. Sad savjetuje svoje učenike da se paze vjerskih vođa – u ovom slučaju, pismoznanaca. On ih razotkriva kirurškom preciznošću. To su bili ljudi koji su voljeli pozicije i hvalu, ali „proždiru kuće udovičke“ (20,47). Danas susrećemo njihove nasljednike u obliku propovjednika koji manipuliraju ljudima da se odreknu svoje ušteđevine.
Kako prikladno da u ovom trenutku Isus vidi ljude koji s darovima dolaze u hram. Išli su do jedne od prostorija, gdje su se primale donacije, ili do jedne od posuda za priloge, gdje su se mogli staviti darovi.
Možda je veličina darova bogatih bila prilično očita zbog zvuka njihovih novčića koji su udarali o stranice ili dno kutija za priloge. Možda je grupa besposlenih jeruzalemskih dječaka igrala igru „Pogodi koliko novčića“ kad su čuli zvukove.
No Isus je posebno promatrao jednu osobu – „ubogu udovicu“ (21,2). Luka se divio ovome kod Isusa: primjećivao bi i brinuo za slabe i one u nepovoljnom položaju. (Riječ „udovica“ pojavljuje se dva puta više u Lukinom evanđelju nego u preostala tri zajedno.)
Dok ju je Isus promatrao, primijetio je što je udovica stavila unutra. Možda je vidio kako se njezina ruka pomaknula samo dvaput i jedva čuo dva tiha zvuka dok su novčići padali unutra. No još je nešto primijetio što nije bilo toliko očito drugima: nešto o njoj, njezin izgled, ili – tko zna – možda suzne oči. Spasitelj je znao da je ova žena dala sve što je imala.
Razmislite o tome. Znate li koliko je ostalo u vašem kućnom budžetu do kraja tjedna? Ili koliko novca imate u novčaniku? Ili trebate li se brinuti o iznosima na kreditnim karticama ili ne? Ako jedva spajate kraj s krajem, možete bolje razumjeti kako se ovoj udovici bilo odvojiti od dva bakrena novčića. Ako to nije slučaj – ako su svi vaši računi za ovaj mjesec plaćeni, ako nemate dugova koje trebate vratiti i još uvijek imate gotovine u novčaniku – jeste li ikad razmišljali o tome da taj novac date za crkvu? Razmislite o tome nadolazeću nedjelju! Ili, dok čitate ovaj odlomak, gledate li to kroz „obojene leće“ koje vas zavaravaju da pomislite kako je u redu da je ova udovica dala sve što je imala jer ionako nije bilo puno?
Isusova poanta bila je da je dala sve što je imala i ništa nije zadržala. Prema toj računici, dala je više nego svi bogataši koji su stavili svoj dar u riznicu. Oni su dali od obilja – još im je mnogo ostalo. O davanju su razmišljali tako da i njima još nešto ostane. Dok je ona razmišljala tako da će sve dati Gospodinu čak i ako njoj ništa ne ostane. I, bila je udovica – nije imala ničiju zaštitu.
Je li Isus, možda, malo povisio glas? Je li htio biti siguran da ga svi čuju kad kaže: „Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju“ (r. 3)? Je li postala svjesna da je Isus promatra? Je li vidjela ljubav na njegovom licu? Ako jest, to je bila jedina nagrada i utjeha koju će ikad trebati. Taj pogled vrijedio bi joj bogatstvo.
Pravi problem nije u novcu, zar ne? Problem je u srcu. No prečesto se naš novac zalijepi za naše srce. Prekrasno je što je Isus primijetio ovu udovicu. Ako ništa drugo, bilo je prekrasno što je vidio da netko daje sve za Gospodina; jer će ovaj tjedan završiti tako što će on također dati sve što ima. U tom smislu je, na svoj skromni način, ova draga udovica bila poput Isusa.
RAZMISLITE
• Kad ste postali sljedbenici Krista, dali ste mu sve što jeste i što imate. Ali uzimate li to postupno natrag? Koju razliku čini prisjećanje na to da je Isus dao sve što je imao za vas?
