Mislim da sam kao tinejdžer, barem jednom godišnje, čuo propovijed na temelju ovih redaka. Pojavljivali su se u mnogim knjigama koje sam čitao – bilo da su to bile biografije kršćanskih junaka ili knjige koje su poučavale o kršćanskom životu. Nošenje križa, spremnost na žrtvu, spremnost na patnju – to su bile neke od često ponavljanih tema. Kad sam završio srednju školu, jedan od rijetkih učitelja, koji je otvoreno pokazivao da je kršćanin, dao mi je poznatu knjigu Dietricha Bonhoeffera Cijena učeništva. Tko bi mogao zaboraviti njegovu najpoznatiju rečenicu? „Kada Krist poziva čovjeka, poziva ga da pođe i umre!”
No ne sjećam se kad sam zadnji put čuo propovijed na temelju 14,25-33. Knjige na temu cijene učeništva ne pojavljuju se često. Svakih sto godina. U isto vrijeme, kako godine prolaze, samo se manjina knjiga bavi značenjem križa za Isusa Krista ili koju važnost ima za nas.
Mislite li, možda, da ove dvije stvari ili stoje ili padaju zajedno? Mnogo se govori o „učeništvu“, ali malo o značenju Isusove smrti i nošenju križa. Veći je naglasak na „poučavanju“, a ne na žrtvovanju, na djelovanju, a ne patnji, na boljoj organizaciji života, a ne na spremnosti da ideš bilo kamo i činiš sve za Krista. To je, ipak, barem na prvi pogled (možda i na deseti) privlačnija poruka. Vjerojatnije je da će privući više ljudi u kršćansko mnoštvo.
U ovom trenutku na putu za Jeruzalem Isusa prati veliko mnoštvo – ponekad sljedbenike brojimo u tisućama (12,1). Mi smo pod većim dojmom mnoštva nego što je bio Isus. Isus je jasno dao do znanja da nije usredotočen na broj sljedbenika, već slijedi li ga taj broj bez zadrške. I ovdje jasno daje do znanja što pod tim misli. U biti, objašnjava, sine qua non – neizostavni uvjet – za kršćanina. Bez toga, osoba „ne može biti moj učenik“ (14,26.27.33).
Princip je sljedeći: Slijediti njega mora biti najvažniji prioritet u životu. U biti, ako ne mrzite oca, majku, ženu, djecu i vlastiti život, ne možete biti njegov učenik. Primijetite da ne kaže da bez ove radikalne posvećenosti vi i dalje možete biti dobar, ali ne i odličan učenik – kaže da uopće ne možete biti učenik. I ako ste čuli ljude kako kažu da „mrziti“ ovdje znači „manje voljeti“, zaboravite. Radikalnije je od toga. On kaže da u usporedbi s vašom posvećenošću njemu, sve ostalo mora izgledati kao mržnja – a to uključuje i prirodnu ljubav prema sebi.
Pozvani smo „umrijeti“ svemu što nam je drago u životu. Zato nastavlja i kaže da uzmemo svoj križ i da ga slijedimo. Nakon njegove smrti, učenici su se prisjetili tih riječi s nevjerojatnom snagom. Tražio je od njih spremnost da učine ono što je on prvo za njih učinio.
Ako je to slučaj, ne čudi da moramo sjesti i izračunati cijenu jer ako nisam spreman da moj cijeli život bude rastavljen i onda da ga Isus opet sastavi, nikad neću biti njegov učenik. Još jednom Isus jasno daje do znanja da slijediti njega – biti njegov učenik, biti kršćanin, podrazumijeva sve ili ništa.
RAZMISLITE
• Jeste li se predali Kristu? Samo ako jeste, bit ćete se spremni svega odreći za Isusa. Kako vidimo da Isus demonstrira istu, križem oblikovanu posvećenost prema nama?
