Mnogi kršćani – možda ste i vi među njima – čitaju evanđelja kao da je svaka riječ upućena njima, a riječi su zapravo bile upućene drugima. Rijetki čine ovu grešku čitajući 22. redak: „sve što imaš prodaj i razdaj siromasima“! U ovom slučaju jasno je: „Isus je ovo rekao bogatašu, ne meni!“ Znači li to da, kad čitamo ovu priču, mi prolazimo „neokrznuti“? (Odakle dolazi ovaj izraz?!) Pa, pogledajmo i poslušajmo.
Isusovo putovanje u Jeruzalem bilo je prekinuto pitanjima koja su mu postavljali ljudi. Danas je to vođa sinagoge koji se izdvaja po tome što je bogat. Ne doznajemo to sve do kraja susreta; no bilo je pomalo očito.
Vladar mu se obraća: „Učitelju dobri“ i pita što mu je činiti da baštini život vječni (r.18). Isus odgovara svojim pitanjem koje ga je zasigurno iznenadilo: Samo je Bog dobar. Je li to ono što misliš kada me nazivaš „dobrim“? Zatim ga duhovno rastavlja pred njegovim vlastitim očima:
Isus: Želiš znati put do vječnog života? Započnimo zapovijedima o preljubu, ubojstvu, krađi, laganju, poštovanju roditelja.
Bogati vladar: Sve sam to držao od mladosti.
Vidite li što je Isus već učinio? Odgovor se ne krije u onome što je rekao, već u onome što nije rekao. Ovih pet zapovijedi dolaze iz drugog dijela zakona, koji se bavi utjecajem otkupljenja na odnose s drugim ljudima. Isus još ništa nije rekao o prve četiri zapovijedi koje se tiču našeg odnosa s Bogom; i izostavio je desetu koja se odnosi na pohlepu. To je ono što na kraju uništi čovjeka.
Činjenica jest da je on shvaćao punu snagu prve četiri zapovijedi, ne bi toliko brzo rekao da je držao sljedećih pet! I shvatio bi da deseta zapovijed otkriva da je novac njegov stvarni bog. Samo kad voliš Boga cijelim srcem, dušom i snagom, možeš držati zapovijed da ljubiš bližnjega kao samoga sebe! U slučaju ovog čovjeka, dokaz njegove nepriznate pogreške je da je njegova imovina povezana s njegovom dušom, kao da je zalijepljena super ljepilom. Isusov kirurški skalpel sada reže. Ostat će rana; no bez rane nema zacjeljenja – nema vječnog života. Prodaj sve; daj siromasima; dođi i slijedi me; ja ću ti dati vječni život, kaže Gospodin.
Nažalost, mladić nije bio spreman na to. Nije se mogao odreći bogatstva. Super ljepilo je bilo prejako. Nije čak mogao ni reći Isusu da to ne može učiniti. Posljedica? „Ražalosti se jer bijaše silno bogat“ (r. 23). Šimun Petar (kao i obično) izgovorio je što je većina apostola mislila: Ako ovaj čovjek – s toliko očitih kvaliteta – ne može zadobiti vječni život, kako itko može biti spašen? Činilo se nemogućim. Petar je bio u pravu. No Isus odgovara: „Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu“ (r. 27).
On može rastopiti super ljepilo između vas i grijeha. Dobra je vijest da nas on može osloboditi ropstva.
Da je barem mladi vladar rekao: Isuse, ja ne mogu; hoćeš li mi pomoći da se oslobodim ropstva? Bez obzira na to koliko mu se možda činilo da „gubi“ zbog Isusa, primio bi „mnogostruko (više nego što bi izgubio) već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni“ (r. 30).
RAZMISLITE
• Kratak život lažnog bogatstva je siromašna zamjena za vječnost istinskog bogatstva. Je li nešto zalijepljeno za vašu dušu super ljepilom? Jeste li spremni zamoliti Isusa da vas oslobodi?
