Isusovo dugo putovanje do Jeruzalema približava se kraju. Luka će uskoro postaviti neke putokaze koji nam govore da je odredište na vidiku (19,11: „zato što bijaše nadomak Jeruzalemu“; 19,28: „nastavi put uzlazeći u Jeruzalem“; 19,41: „Kad se približi i ugleda grad“).
Ovo nam objašnjava priču koju će nam Luka sada ispričati. Na neki način, ona je sažetak cijele Isusove službe. Možda je to razlog zašto je zaokupila Lukinu maštu. Luka, za razliku od drugih evanđelista, piše kao povjesničar. Odmah na početku nam govori da ono što slijedi jest njegov istraživački projekt. No ovdje ga skoro možemo zamisliti kao producenta: „I uđe u Jerihon… eto čovjeka imenom Zakej“ (r. 1-2). Vidite li ga tamo? Da, tog malog čovjeka na drvetu. Da vam kažem nešto o njemu!
No fokus nije baš na tome. Zakej nije najvažnija osoba ovdje. Ovo je priča o Isusu. Luka kaže: Pogledajte sliku. Da, vidite Zakeja. Ali Zakej vam ne uzvraća pogled. Ne, Zakej gleda Isusa. Kao da nam Zakej kaže: Gledajte Isusa. Vidite li kakav je bio prema meni?
Što je to bilo u Isusu da je i glavnog carinika navelo da ga poželi vidjeti?
U okupiranoj Palestini porezi su se prikupljali od stanovnika i plaćali okupatorskim Rimljanima – umanjeni za postotak koji je samostalno određivao poreznik. Nadcarinik, kao Zakej, mogao je dobro zarađivati. Onda nije iznenađujuće da su on i njemu slični nazvani „grešnicima“ (5,30). Bilo je jasno da se nitko neće pomaknuti da bi ovaj mali čovjek bolje vidio Isusa.
No, nema sumnje, i u podzemlju poreznika, vijesti su se brzo i nadaleko širile. Jedan od njih je na vrlo radikalan način postao Isusov učenik (5,27). Organizirao je zabavu pod nazivom „Postao sam Isusov učenik“ i pozvao sve svoje prijatelje da upoznaju Spasitelja (pretpostavka je da su jedini prijatelji carinika bili… da, carinici). Ne čudi stoga da je među tračerima onoga vremena Isus bio poznat kao „prijatelj carinika“ (7,34). Također, brojni carinici slušali su Isusove propovijedi (15,1). Čak je i ispričao prispodobu u kojoj je carinik bio opravdan od Boga, a farizej nije (18,9-14)!
Stoga, možda nije iznenađujuće da je Zakej bio zainteresiran, čak je i njegovo ponašanje bilo neuobičajeno kad se popeo na drvo da bi bolje vidio Isusa. Kao da možemo čuti zvižduke nekih ljudi koje je potkradao. (Pokušavaš imati bolji pogled na naše novčarke, mali?) Ono što Zakej nije mogao predvidjeti je da će se nečije oči zagledati točno u drvo, i da će se njihov vlasnik – da, Isus – pozvati u njegov dom.
Zakej je postao istinski vjernik – to jest – vjernik koji se pokajao. Bio je odlučan vratiti se putem kojim je odlutao od Boga, vraćajući četverostruko ono što je dugovao i dajući polovicu svojih dobara siromasima.
Tog je dana spasenje došlo u Zakejev dom. Da, skrivao se na drvetu. Da, bio je na neočekivanom mjestu. I da, nije baš bio kandidat za obraćenje. No Luka nam sve ovo priča da bi nam kazao nešto o Isusu: „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno“ (19,10)! Isus je tražio Zakeja. Znao je gdje ga treba tražiti. I našao ga je. On uvijek pronađe.
RAZMISLITE
• Ima li stvari u vašem životu koje morate ispraviti sada kad ste postali vjernici i hodate putem pokajanja? Koje istine iz ovog odlomka vam u tome mogu pomoći?
