Ponekad to kažemo, čak iako znamo da je to loša psihologija. Ljudima koji su zabrinuti kažemo: „Ne brini!“ i ljudima koji su uplašeni: „Nemoj se bojati!“ Govoreći im da ne budu ono što jesu obično je savjet iz očaja.
Zašto je onda Isus obje te rečenice rekao svojim učenicima (r. 22, r. 32)? Je li bio loš psiholog? Teško!
Ponekad govorimo o „gramatici“ evanđelja. Ako želiš dobro govoriti neki jezik, moraš slijediti gramatička načela. Obično ih intuitivno usvajamo ako smo od rođenja uronjeni u neki jezik. No kad učimo strani jezik, moramo naučiti kako funkcionira. Ponekad su mehanizmi potpuno različiti od našeg materinjeg jezika. Ako ne naučimo gramatiku, uvijek ćemo zvučati kao stranci.
Ako želimo biti Isusovi učenici i slijediti ga, moramo naučiti kako evanđelja „funkcioniraju.“ On ovdje ilustrira to načelo. U gramatici vjere, svi imperativi u Božjoj riječi (zapovijedi: „ovo trebaš raditi“) ukorijenjeni su u indikativima (izjavama činjenica: „ovo je učinio Gospodin, ili će učiniti, za tebe i u tebi“). Gramatika evanđelja funkcionira ovako: zbog onoga što je Bog učinio, ti trebaš biti ovo ili učiniti ono. Gramatika evanđelja je uvijek logična.
Gospodinova pouka ovdje ilustrira gramatiku evanđelja. Primijetite naglašene riječi: „Zatim reče svojim učenicima:
‘Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život… Ta život je vrjedniji od jela’“ (r. 22 i 23). Imperativ (zapovijed) je: „Ne budite zabrinuti“. No to bi bio samo savjet iz očaja zabrinutima osim ako nam nisu dani razlozi, motivi i pomoć koja će nas osloboditi zabrinutosti. Isus to čini. Primijetite logiku onoga što govori:
- Život je puno više od onoga što stavljaš u tijelo i na tijelo.
- Kad shvatiš što je to „puno više“, ove druge stvari neće više upravljati tvojim razmišljanjem, željama i osjećajima.
- Rezultat toga bit će sve manja zabrinutost oko drugih stvari. Nešto što se činilo veoma važno, sad će biti od sporedne važnosti.
Isus je daleko od lošeg psihologa, on ukazuje upravo na stvari za koje marketinški stručnjaci znaju da, kod mlađih i starijih, izazivaju zabrinutost: što ćemo staviti u tijela ili na njih i kako izgledamo. (Za početak, razmislite o svim reklamama za modne časopise!)
Što Isusove učenike oslobađa te zabrinutosti? Spoznaja da, ako Bog brine za ptice i za cvijeće, koliko više će brinuti za vas?
Vidite li gramatiku evanđelja na djelu? Toliko više mu je stalo do vas; stoga se možete manje brinuti!
No kako možemo biti sigurni da brine za nas? Odgovor leži u snažnom primjeru logike „koliko više“ iz gramatike evanđelja koju nam Pavao daje u Rimljanima 8,32:
- Činjenica: Bog „ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao“.
- Primjena: Ako je to učinio, „kako nam onda s njime neće sve darovati?“
Jeste li počeli shvaćati gramatiku koju nas Isus poučava?
RAZMISLITE
- S obzirom na to da je Bog dao sina da umre za nas, providjet će za nas danas sve što nam doista treba! Kad ćete se u današnjem na to podsjetiti?
