WWJD. Sjećate li se ovih slova? Možda se sjećate narukvica s riječima What Would Jesus Do? (Što bi Isus učinio?)
Da budem iskren, to nije uvijek najbolje pitanje koje trebamo postaviti jer nismo Isus. No dok razmišljamo o ovom odlomku, to pitanje pomaže.
Ovo je zadnji tjedan Isusova života. Nalazi se u Jeruzalemu. Svakodnevno odlazi u hram. Mnoštvo se okuplja I on ih poučava: „naviješta evanđelje“ (20,1). Ali pogledajte! Dolaze glavari svećenički s pratnjom, najvjerojatnije uključujući Anu i njegovog zeta Kajfu, sadašnjeg velikog svećenika. Mnoštvo se zasigurno razdvojilo kao Crveno more u Mojsijevo vrijeme. Nitko ne postaje vjerski vođa bez „pojavljivanja“, bilo ono spektakularno ili suprotno.
U ovom slučaju, bilo je, bez sumnje, ovo drugo. Anu je Rim razriješio dužnosti velikog svećenika i postavio Kajfu na njegovo mjesto. Pomislili biste da to nije bila mudra odluka, posebno zbog toga što su Židovi i dalje tasta gledali kao pravoga velikog svećenika. I bez sumnje, on je i dalje imao moć koja stoji iza velikog svećenstva!
No pogledajte ponovno scenu koju nam postavlja Luka. S jedne strane, pogledajte ova dva muškarca, koji se vjerojatno ističu odjećom, kako okruženi pratnjom ulizica, marširaju prema Isusu, tesaru iz Nazareta. Poslušajte njihovo prijeteće pitanje: Kojom vlašću poučavaš ovdje? Tko ti ju je dao? U njihovim umovima odgovori su: Bez vlasti i Nitko; sam si je dao to pravo.
Pogledajte Isusa i poslušajte što kaže. Već smo vidjeli mudrost izreke: „ Zašto rabin uvijek na pitanje odgovara pitanjem?“ (Odgovor: „Zašto ne?“) Primijetite opet kako Isus odgovara. Opet nas nečemu treba poučiti.
1. Isusu je postavljeno izravno pitanje.
2. No Isus ne daje izravan odgovor.
3. Umjesto toga, Isus postavlja vlastito pitanje.
Druga će točka iznenaditi kršćanina koji vjeruje da vjerni svjedok odgovara na svako njemu postavljeno pitanje, i to što je izravnije i potpunije moguće. Konačno, nije li to ono što 1. Petrova 3,15 podrazumijeva? (Vidi redak!) Izgleda da Isus nije razmišljao tako. Možda je razmišljao o Izrekama 26,4-5. (Vidi redak; možda ćete trebati dvaput pročitati!)
Još jednom vidimo da Isus nije samo odgovorio na pitanje već je odgovorio i postavljaču pitanja. Ponekad postoji velika razlika. Glavari svećenički htjeli su da Isus sam sebe optuži. Nisu očekivali da će odgovoriti pitanjem na koje oni neće moći odgovoriti a da sebe ne optuže. Njegovo je pitanje otkrilo njihove pogrešne motive, njihova grešna srca i njihovu nedosljednost. Mnoštvo je zasigurno uživalo gledajući kako su glavari svećenički ostali bez riječi!
Što možemo naučiti iz ovoga? Pa, prvo, da se divimo Isusu. Ali onda trebamo naučiti kako da ga oponašamo. Isus nije bacao biserje pred svinje koje bi zgazile i njih i njega. I nas uči da ne ponavljamo istu grešku (Matej 7,6).
Moramo naučiti prepoznati svinje, vukove, lažne ovce i prijetvorne te prijevarne inkvizitore. Moramo slušati one koji postavljaju pitanja, a ne samo njihova pitanja. Umjesto da padnemo u njihove jezične zamke, trebamo naučiti odgovoriti na način da ih ušutkamo u njihovoj nedosljednosti. Zato se uvijek pitajte ne samo: „Koji je odgovor na ovo pitanje?“ već i: „Zašto to ova osoba pita?“ Drugim riječima: „Što bi Isus učinio?“
RAZMISLITE
• Znate li ljude koji vas kao kršćane žele uloviti u zamku? Kako vam Isusov primjer može pomoći?
