Znalo se gdje će Isus biti svake subote: u mjesnoj sinagogi. Ponekad kršćani imaju pesimističan pogled na ideju „dana odmora“ i smatraju to, ili tlačenjem, ili nevažnim. Paradoksalno, neke ankete pokazuju da je za mnoge subota (današnja „nedjelja“ za većinu kršćana) postala najstresniji dan u tjednu!
Isus ne bi bio jedan od njih. Njegova je duša bila natopljena Psalmom 92 („Pjesma za dan subotnji“) i Izaijom 58,13-14 („nazovi subotu milinom“). Znao je da je to jedan od Božjih darova stvaranja (Postanak 2,1-3), koji je obnovljen u Izlasku. (Izlazak 20,8-11; Ponovljeni zakon 5,12-15). No dok su farizeji bili neurotični u pogledu toga što se smije, a što ne smije raditi u subotu, stvarajući vlastita pravila i propise, Isus je jednostavno uživao u tome danu kao daru od Boga koji pomaže u reguliranju svih dana u tjednu.
„Subota je stvorena radi čovjeka“ (Marko 2,27). Bio je to dobar princip vremena i učinkovitosti za cijeli tjedan: radi za Boga šest dana i uživaj odmarajući u Božjoj prisutnosti sedmi dan. Uistinu jako pametan. Uživanje u danu subote zahtijevalo je disciplinu u radnim navikama preostalih šest dana! Bio je to cjelotjedni obrazac za blagoslov. Pomogao je u radu i dao odmor. To je trebao biti užitak; ali farizeji su to pretvorili u oklop.
S obzirom na to da je Bog blagoslovio subotu (Postanak 2,3), bila je „najprirodnija“ stvar na svijetu da Isus blagoslivlja i liječi ljude na taj dan. Na kraju krajeva, čuda izlječenja bila su mali predokus slavne obnove koja će se dogoditi na posljednji subotnji dan uskrsnuća. Stoga, ne iznenađuje da je tog jutra u zajednici primijetio ženu u potrebi. Bilo ju je teško ne primijetiti dok je poučavao jer nije mogla uspravno stajati. Oko osamnaest godina bila je teški invalid zbog deformacije kralježnice. Isus ju je pozvao, položio ruke na nju i oslobodio je invaliditeta. Zamislite prizor kako Isus polaže ruke na ženu – najvjerojatnije na njezina savijena leđa, zar ne? Skoro da možemo vidjeti kako je njegove ruke izravnavaju. Nakon svih ovih godina tijekom kojih je bila pogrbljena, mogla je uspravno stajati.
Ako ste ikad poznavali nekoga s ozbiljnom deformacijom kralježnice, ovo vam je nevjerojatno dirljiv trenutak. Razmišljam o dragoj, starijoj ženi u našoj zajednici koja je morala okrenuti i podići glavu da može razgovarati sa mnom i koja je redovito primala bolne injekcije u kralježnicu da joj olakšaju bolove. Ne biste li plakali suzama radosnicama da vidite Isusa kako polaže svoje ruke na nekoga takvoga? Očito ne ako ste predstojnik sinagoge. Pozvao je Isusa da poučava – no Isus, nezadovoljan da samo propovijeda Božju riječ, i radi. Predstojnik je stao pred zajednicu i održao im lekciju o duhovnim opasnostima liječenja potrebitih u subotu: Ako želite da vas Isus izliječi, vratite se neki drugi dan u tjednu!
Isus je bio pun suosjećanja za ovu ženu. No bio je oštar u odgovoru ovom vladaru i njegovim prijateljima. Bili su „licemjeri“ (r. 15). Osudili su ovu ženu jer je bila izliječena u subotu, no nisu oklijevali kad je trebalo odvezati magarca i odvesti ga da pije vodu prije službe u sinagogi. Grijeh je uvijek nedosljedan i farizeja ima posvuda. Postoji religiozna skupina, kao što je to primjer ovdje. I postoji svjetovna skupina (prvog dana, naši će mediji žaliti nad smrću trudne ženke kita i njezinog nerođenog mladunca zbog zagađenja plastičnim otpadom, dok će se sljedećeg dana snažno zalagati za pravo na pobačaj). Grešnici nikad ne mogu biti dosljedni. No svete se poziva upravo na to. A jedna stvar u kojoj bismo trebali tražiti dosljednost je u „(nazivanju) subote milinom“ (Izaija 55,13). Da budemo kao Isus: da je dobro koristimo. To ima lančani učinak. Pomaže vam da i ostatak tjedna dobro iskoristite.
Barem je dvoje na službi tog dana subotu nazvalo milinom. Isus je prvi, a žena s invaliditetom postala je druga.
RAZMISLITE
- Da subotu nazivate užitkom, bi li to utjecalo na način na koji živite svoj tjedan za Božju slavu?
