Moja učiteljica iz osnovne škole ponekad je tražila da tri minute sjedimo u tišini. Činilo nam se da to traje cijelu vječnost i samo smo imali još veću potrebu govoriti. No uvijek smo znali da ćemo, kad ovo bolno čekanje završi, moći pričati kao i inače.
Zamislite da vam kažu da više nikad nećete moći pričati. Da još imate malo glasa, postavili biste dva pitanja: „Što nije u redu, doktore? Zar ne postoji lijek?“ Isus je mogao izliječiti one koji nisu mogli govoriti i dati im glas. U evanđeljima je zabilježeno više slučajeva gdje je to učinio (Matej 15,30; Marko 7,37). No u ovom susretu s Isusom, Luka, „voljeni liječnik“, govori nam o nijemom čovjeku čija je nemogućnost govora bila uzrokovana nečim zlim – prisutnošću demona.
Luka nije bio naivan. On ne pripisuje sve fizičke bolesti ili invaliditet direktnom utjecaju Sotone ili opsjednutosti demonima. Ponekad samo zapisuje da je Isus jednostavno „izliječio“ ljude. No ovdje je specifičan – koje god da je fizičke simptome ovaj čovjek imao – korijen njegove invalidnosti nije fizička. Zarobljenost njegovog jezika je posljedica dubljeg ropstva.
Isus je izagnao demona i čovjek je progovorio. Ne poželite li znati što je rekao? Što god da je rekao, većina ljudi je ostala zapanjena. Većina, ne svi. Među mnoštvom bile su dvije skupine ljudi koje su bile neprijateljski nastrojene prema Isusu. Neki od njih su ga optuživali za egzorcizam jer je bio u dogovoru s đavlom. Drugi su nastavili zahtijevati da, ako je stvarno Mesija, učini neki znak s neba. Zavaravali su sami sebe misleći da će vjerovati ako bude učinio nešto spektakularnije od ozdravljenja nijemog čovjeka.
Jesu li i neki iz mnoštva bili zavedeni istom samouvjerenošću kojom su i ovi optužitelji govorili? Isusov odgovor je intrigantan. Kraljevstvo ili obitelj, koja je u sebi podijeljena, ne može preživjeti. Možda su ove riječi trebale djelovati na dvije razine.
Prva razina: Isusovi su protivnici bili beznadno podijeljeno kraljevstvo. Jedna skupina žalila se na znak koji su upravo vidjeli – izgon demona i obnova čovjekova govora. Druga je skupina nastavila mijenjati pravila: tražili su znak nakon što im je upravo pokazao jedan! U praktičnom smislu – njihovi su se prigovori međusobno poništili.
Druga razina ide dublje. Ovi ljudi tvrde da je Isus u dogovoru s đavlom. No kako bi to bilo moguće kada je upravo iz ovog čovjeka izagnao jednog od Sotoninih slugu? Isusovo je djelo jasan pokazatelj onog što je došao učiniti: napasti naoružanog, snažnog čovjeka, pobijediti ga i zarobiti ono što je posjedovao.
To je ono što Isus na putu za Jeruzalem stremi postići. To je bio plan od samog početka jer je on davno obećani potomak žene koji je trebao doći da satre zmiji glavu (Postanak 3,15). Već je porazio đavla u pustinji; sada, u Lukinom evanđelju, donosi obnovu onoga što mu zakonito pripada; i na putu je presudne pobjede nad Sotonom na križu.
No još čekamo konačno uništenje Sotonina kraljevstva. Dok je to još tako, Zli će se pokušavati osvetiti Isusu napadajući njegove učenike. Kršćanski život je borba do kraja. U toj bitci Isus je pobjednik. I oni koji mu pripadaju na pobjedničkoj su strani.
RAZMISLITE
• Nemojte biti zbunjeni ako je kršćanski život borba. Isus je rekao da će tako biti. Pazite na te trenutke sukoba i, dok kroz njih prolazite, radujte se jer ste u konačnici na pobjedničkoj strani.
