Postoji dokumentarni film o jednom poznatom skladatelju. Bio je iznimno talentiran. Također, bio je i preljubnik. Žena koja ga je poznavala bila je intervjuirana i s ganutošću se požalila: „Neki ljudi kažu da ______ nije bio kršćanin. Ali, naravno da je bio! Bio je krasan muškarac.“

Stvaranje vlastitog oblika kršćanstva nije samo fenomen modernog doba. No Isus se tako ne prilagođava drugima. To je frustriralo, iritiralo i na kraju razbjesnilo mnoge farizeje i pismoznance. Nije se uklapao u njihove unaprijed stvorene predodžbe o tome kakav bi Krist trebao biti. Da stvar bude još gora, slobodno se družio s „carinicima i grešnicima“ – nečistima i neopranima koji se nisu pridržavali vjerskih pravila farizeja.

Stoga, farizeji i pismoznanci „mrmljahu: ‘Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima’“ (r. 2). Nikad nisu pažljivo pročitali hebrejsku Bibliju! Od trećeg poglavlja nadalje, govori se o Bogu koji „prima grešnike i blaguje s njima!“ To je bila svrha blagdana u starozavjetnom kalendaru: kako Bog „prima grešnike i blaguje s njima“! Dakle, mrmljali su protiv Isusa.

Uvjereni su bili da bi samo prema njima Gospodin trebao biti milostiv, nije im palo na pamet da je mrmljanje bio grijeh nacije koji je ostavljen da trune u pustinji zajedno s tijelima praočeva iz Izlaska, koji nisu ušli u Obećanu Zemlju. Zanimljivo, i tada su mrmljali zbog hrane. Žalili su se kako više nemaju „krastavaca, dinje, prase, luka i češnjaka… nema ničega, osim mane“ (Brojevi 11,5-6). Prezreli su kruh s neba i njihovi potomci još uvijek preziru kruh s neba (Ivan 6,33-35).

Kako je to povezano s prispodobom o Izgubljenom sinu (r. 11-32)? To je razlog zašto „im Isus kaza (to jest, farizejima i pismoznancima koji su mrmljali) ovu (u tri djela) prispodobu“ (15,3).

U trećem djelu ovog triptiha, izgubljeni je sin „mlađi“ od „dvojice sinova“. Ovo nije priča o samo jednom izgubljenom sinu, već dvojici. U prispodobi (kao i u šalama) poanta dolazi na kraju. Dakle, ne bismo trebali propustiti poantu da, dok izgubljeni sin predstavlja carinike i grešnike koje prima Isus, stariji brat predstavlja farizeje i pismoznance. Zašto je to važno? Zato što su mnogi kršćani također bivši farizeji. Zato ste, u određenom mjeri, možda više kao stariji brat, koji je ostao kod kuće, nego kao izgubljeni mlađi brat.

Istina, možda ste nekoć bili buntovnici koji preziru oca i napuštaju dom i koji se vraćaju Bogu iz svinjca u „dalekoj zemlji“. A možda i niste. Možda ste ostali kod kuće, u crkvi, cijeli svoj život. Ipak… u vašem odnosu s Gospodinom, u vašem srcu vreba vapaj starijeg brata: „Evo, toliko ti godina služim…“ (15,29).

Gajite li vi dubok osjećaj da biti kršćanin znači biti rob, a ne sin ljubljenog oca? Postoji li rješenje? Da, ono koje Isus izgovara kroz očeva usta: „sve moje – tvoje je“ (r. 32).

To je radost evanđelja. Bog vam nudi sve što ima u svom Sinu. Njegov Sin vam sada govori: Daj mi sve svoje – grijeh, sram, svoje sumnje u mene, svoje strahove oko toga što znači mene slijediti – sve to daj meni. Reci mi: „Sve je moje tvoje“ i ja ću tebi reći: „Sve je moje tvoje“.

Jeste li to učinili? Vrijeme je da učinite.

RAZMISLITE

• Na koji način vaša djela i stavovi otkrivaju robujete li Bogu ili živite kao ljubljena djeca Božja?