„Tada mu netko iz mnoštva reče: ‘Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu’“ (r.13).

Još jedna obiteljska svađa oko novca! Biblija mnogo govori o obiteljskom životu. Postanak, prva knjiga, pedeset poglavlja govori o obiteljskim životima u kojima su nastale nesuglasice. Evanđelja također mnogo govore o obiteljskom životu. Dobivamo mali uvid u Isusovu obitelj (bila je velika – izbor riječi u Matej 13,55-56 sugerira da je imao četiri brata i barem tri sestre) i također Petrovu obitelj (Isus je izliječio njegovu punicu). I Isus je pričao priče o obiteljima, kao ona o ocu koji je imao dvojicu sinova, od kojih je jedan bio izgubljen.

Zašto toliko priče o obitelji? Jer, ako krenemo od stvaranja čovjeka na njegovu sliku, muško i žensko, obitelj je Božji sljedeći najbolji dar čovječanstvu. Pokazuje pripadnost biološku, ali i odnose.

Stoga, naravno, obitelj je bila i još uvijek je na meti Sotone. On zna, kao što kaže stara poslovica, da je najgore uvijek pokvarenost najboljeg. Obiteljski je život od samog početka bio cilj napada. I očito i suptilno, Sotona želi uništiti obitelj.

Većina ljudi na zapadu ne vjeruje da đavao postoji i nikad ne razmišlja na ovaj način. No čak i kršćani, koji vjeruju da postoji, lako mogu zaboraviti i ne uočiti njegove prljave šape na svojim životima. Teško nam je uvažiti da je bio i lažac i ubojica od samog početka (Ivan 8,44).

Na temelju ovoga ne bi nas trebalo iznenaditi da glas iz mnoštva predstavlja obitelj na rubu samouništenja, gdje brat ide na brata. Niti bi nas trebalo iznenaditi da je iz tona glasa ovog čovjeka očito da kaže: Isuse, zašto ne učiniš nešto u vezi toga? Tu je naznaka česte nedosljednosti. Ljudi, koji ne žele ništa s Isusom i ne žele da se miješa u njihov život dok sve ide dobro, promijene mišljenje i žale se jer ne intervenira kad stvari krenu loše. Uvijek je opasno kad počnemo govoriti Isusu što bi trebao učiniti.

Ovaj čovjek ne traži pomoć od Isusa da se bolje nosi sa situacijom ili da bolje reagira. Ne, on se prema Isusu odnosi kao da mu je sluga. Ne shvaća da on sam treba biti oslobođen iz duhovnog ropstva.

Duhovnog ropstva? Kako to znamo? Zbog prispodobe koju Isus nakon toga ispriča mnoštvu. U njoj ukazuje na čovjekov problem.

Gospodin bogataš je imao bogatu žetvu. Planirao je proširiti posao, povećati profitnu maržu i, možda, proširiti ponudu ili uložiti svoju zaradu (skladištit će ne samo „žito“ već i „dobra“, 12,18).

Problem koji Isus vidi nije proširenje ni raznolikost. Dublje je od toga. Naglašena je činjenica da Gospodin Bogataš koristi zamjenicu u prvom licu jedanaest puta u tri rečenice. („Ja“ šest puta i “svoje” pet puta)! I njegov je plan bio hedonistički: „počivaj, jedi, pij i uživaj“ (r.19). Ne završava svoju rečenicu kako smo to očekivali: „jer sutra ćeš umrijeti“. No to se dogodilo. Super ljepilo, kojim je zalijepio svijet za sebe, otopilo se. Sve je bilo njegovo, a sad više ništa nije.

Ovo nije samo priča o nesigurnosti života, iako, to je činjenica. Ne, Isus je točno pokazao gdje je čovjekov pravi problem. Samoga sebe učinio je bogom i bio je velikodušan prema tom bogu; no prema pravom Bogu bio je prosjak (r. 21). Bio je štovatelj „pohlepe… to je idolopoklonstvo“ (Kološanima 3,5). Super ljepilo na njegovoj imovini bilo je toliko snažno da je bezumno zamislio da je trajno njegova. No to ljepilo sadrži smrtonosni otrov koji ga je ubio, i ostao je bez svega. Isus zna otrijezniti, zar ne? Ali to je zato što nas želi spasiti.

RAZMISLITE

• Koliko je snažno ljepilo između vas i svega što posjedujete (i kako znate)? Što ste do sada naučili o Isusu u Lukinom evanđelju, a može vam pomoći otopiti njegovu moć?