Ovi redci sadrže jednu od najpoznatijih prispodoba u Novom zavjetu. Možete li zamisliti ovu scenu? Isus je zauzet službom, naučava o kraljevstvu nebeskom. Ugledna osoba ustaje. Možda ga odaju naglasak ili boja glasa. On je odvjetnik i sprema se testirati Isusa. Možda čak želi pokazati Isusu gdje mu je mjesto; neuki Galilejac, bez pravne ili biblijske naobrazbe! Postavlja pitanje koje zvuči teološki, ali je osmišljeno da ga ulovi u zamku: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ To je odlično pitanje, zar ne?
Isus upita odvjetnika da mu odgovori što uči zakon. To nas podsjeća na izreku: „Zašto učitelj uvijek na pitanje odgovara s pitanjem? Odgovor: „Zašto ne?“ To je načelo prepuno mudrosti; kršćani ga trebaju naučiti.
Isus je već stavio ovog odvjetnika u nezgodan položaj. On je preuzeo ispitivanje! Njegov odgovor bio je: ljubi Boga i svoga bližnjega. Pa, kaže Isus, živi tako!
U ovom trenutku odvjetnik je požalio što je uopće postavio pitanje. Pokušava se „opravdati“ tako što postavlja novo pitanje: „A tko je moj bližnji?“ (r. 29). Želio je Isusa testirati i pobijediti u teološkoj raspravi; no Isus sada testira njegov način života. Stoga, uzvraća: Samo mi reci tko su moji bližnji? Daj mi popis! Spreman je upustiti se u teološko cjepidlačenje s Isusom.
Odvjetnik je trebao znati bolje. Spasitelj mu je ispričao priču o milosrdnom Samarijancu koji je stao i pomogao Židovu koji je „upao među razbojnike“ (r. 30). No nemojte zanemariti Isusovu poantu u 36. redku. On preusmjerava pitanje od odvjetnika. U suštini, kaže mu da je postavio pogrešno pitanje. Ispravno bi pitanje bilo: Tko se pokazao kao bližnji čovjeku u potrebi? Odgovor: Samarijanac.
Do sada, pametni je odvjetnik već zasigurno shvatio kako si je iskopao jamu. Želio je ograničiti svoje odgovornosti. (Reci mi tko je moj bližnji i ja ću ga ljubiti.) No Isus mu odgovara da to ne funkcionira kao popis na kojem samo staviš kvačicu. Umjesto toga, kaže: Bog te poziva da ljubiš svakoga u potrebi, neovisno o rasi ili religiji i da se potrudiš izvan svojih granica da im pomogneš, čak i ako je nezgodno i skupo. Zavladala je tišina.
Govorio sam iz te prispodobe na zajedničkom ručku u crkvi. Primijenio sam to na sljedeći način: „S obzirom na broj ljudi u ovoj prostoriji, barem će jedan od nas do kraja dana biti stavljen na kušnju na temelju ove prispodobe.“
Četiri sata kasnije, hodao sam crkvenim dvorištem u sumrak, krećući na sljedeći sastanak. Ugledao sam hrpu na tlu među nadgrobnim spomenicima. Netko je nešto bacio. Razmišljao sam i, kao Levit u Isusovoj priči, ja „sam došao do mjesta i vidio…“, da, „njega“. Beskućnika sklupčanog na tlu, promrzlog i gladnog. Dakle, „jedan od nas“ je zaista stavljen na kušnju prije kraja dana. Nisam očekivao da ću to biti upravo ja!
Ovdje, u Luki 10, imamo čovjeka koji je mislio da testira Isusa. No stvarnost je bila drukčija. U priči je bilo iznenađenje. Uvijek je tako s Isusom.
RAZMISLITE
• Mnogi će danas u isto vrijeme čitati ovaj tekst i razmišljati o Luki 10,25-37. Jedan od nas će sigurno biti kušan. Ako ste to vi, kako ćete odgovoriti? Molite se da budete spremni.
