U Shakespeareovom Hamletu, mladi knez Danske promišlja o tome kako razotkriti krivnju svog očuha, Klaudija, koji je, kako vjeruje, ubio njegova oca. Javlja se trupa putujućih glumaca. Hamlet dogovara da izvedu predstavu čija radnja odražava činjenice smrti njegova oca jer želi: „U glumi ščepat savjest grešnog kralja“.
Ova predstava unutar predstave razotkriva istinu. Luka koristi sličnu tehniku – pripovijeda priču o putovanju unutar putovanja. Ovo kraće putovanje objašnjava značenje duljeg putovanja koje se odvijalo tijekom većega dijela evanđelja (od Luke 9,51 nadalje). Sada sve postaje jasno.
Prva je uskršnja nedjelja. Dvojica su učenika na putu za Emaus. Jedan se zove Kleofa (r. 18); drugome ne saznajemo ime te se možda radi o njegovoj ženi. (Čini se da se u 29. redku vraćaju svome domu.) Potišteni su nakon Isusova raspeća; istovremeno ih zbunjuju izvještaji o praznom grobu i glasine o anđelima koji govore da je Isus živ. Stranac ih sustiže na njihovu putovanju i pita ih o čemu raspravljaju. Kako to da mu je nepoznata tema o kojoj svi bruje? Čude se tomu što ovaj stranac ne zna da je Isus umro.
Ipak – ne shvaćajući da će se ubrzo snebivati – objašnjavaju mu događaje koji su razbili njihove nade. O, progovara stranac, Tako ste bezumni i spori! I zatim ih je strpljivo poveo na kratko putovanje kroz cijeli niz starozavjetnih odlomaka. Pokazao im je da se dogodilo upravo ono što je Sveto pismo i obećalo da će se dogoditi Mesiji! U tom su trenutku gotovo došli do svojeg doma. No strančevo je prisustvo zagrijalo njihova srca. Ne žele da ode dalje pa on ostaje kod njih na obroku. Možda svjesni da su u prisutnosti nekoga puno većega od njih, zamolili su ga ili možda sačekali da kaže tradicionalan blagoslov.
No kada je ovaj uzeo kruh, blagoslovio ga i prelomio, u njihovim umovima upalilo se svjetlo. Podsjetio ih je na nekoga! A možda su, dok je prelamao kruh, oni vidjeli biljege na njegovim rukama i zapešćima. To je Isus! I zatim, jednako brzo kao što se pojavio, nestao je! Ovo se dvoje pogledalo: Jesi li i ti osjećao što sam ja osjećao dok je na putu govorio? Je li i tvoje srce gorjelo? Potrčali su natrag u Jeruzalem i upali u prostoriju na katu ispričati drugima da je Isus živ; uskrsnuo je iz mrtvih! Jesu li doživjeli trenutak ispuhivanja kada su otkrili da i drugi učenici sada znaju za to? No nikoga nije briga tko je prvi saznao. Sada je jedino važno da je Isus uskrsnuo i da je živ – kao što je i obećao.
Putovanje u Jeruzalem počelo je tako što su učenici na Isusovu licu primijetili pogled koji nisu mogli razumjeti. Putom su ga promatrali kako susreće i preobražava mnoge živote. Kada su krenuli za Emaus, bili su shrvani tugom i, nema sumnje, dubokim osobnim žaljenjem što su ga tako strašno razočarali. No putovanje nije završilo. Sada, napokon, razumiju. Jeruzalem je bio Isusovo odredište, ali nipošto nije bio kraj putovanja Isusovih učenika. Znali su da, kao što je sa svom odlučnošću krenuo prema Jeruzalemu, sada i oni moraju sa svom odlučnošću krenuti prema svim narodima da navijeste njegovo evanđelje i pozovu ljude na pokajanje i vjeru u njega (24,45-47).
Kristovo putovanje u Jeruzalem dovelo je do putovanja njegova evanđelja do mnogih naroda, kao i do nas. Sada smo na putovanju da donesemo isto to evanđelje drugima. No želite li se pridružiti tom putovanju, trebate doživjeti iskustvo Kleofe i njegova pratioca. Trebate da vam Isus otvori um da razumijete Sveto pismo. Trebate da Isus pokrene vaše srce tako da gori uzbuđenjem zbog toga što sada razumijete da imate raspetoga Spasitelja koji je uskrsnuo iz mrtvih i koji je sada s vama. Jer, zbilja ga imate, i on jest uskrsli i on jest s vama.
RAZMISLITE
• Danas smo došli do kraja putovanja u Jeruzalem. Jeste li spremni nastaviti putovanje iz Jeruzalema dok donosite evanđelje drugima? Kako bi to moglo izgledati u sljedećih nekoliko dana, tjedana, mjeseci i godina?
