Isus je sada u Betaniji, samo nekoliko kilometara od Jeruzalema. U isto vrijeme sljedeći tjedan, njegovo će putovanje završiti. Pashalni će tjedan provesti s prijateljima Martom, Marijom i Lazarom, svakodnevno odlazeći u Jeruzalem.
No mnoštvo od tisuće hodočasnika već je na putu za Jeruzalem. Neki detalji oko nadolazećih događaja čine se pomalo zagonetni. Isus dvojici svojih učenika kaže da idu u selo, gdje će naći magare koje nitko nije jahao. Trebaju ga odvezati. Ako ih pitaju što rade, trebaju kratko odgovoriti: „Gospodinu treba“ (r. 31). Vjerojatno je već sve unaprijed dogovoreno.
Jašući na magarcu, Isus ulazi u Jeruzalem okružen „mnoštvom“ hodočasnika, uključujući mnoge njegove učenike koje su najvjerojatnije sreli putem (r. 37). Njihovo je uzbuđenje opipljivo. Počinju pjevati riječi psalma povezanog s Pashom: „O Jahve, spasenje nam daj! … Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!“ (Psalam 118,25-26). Pozdravljaju ga kao dugo očekivanog mesijanskog kralja.
Ne čudi stoga da se farizeji žale i govore mu da prekori svoje sljedbenike. Kako se usuđuje prihvatiti ovo dodvoravanje. No ušutkivanje njegovih učenika ne bi imalo smisla; jer ako mnoštvo zašuti, kamenje će početi govoriti. Koliko god nedovoljno njegovi učenici razumiju važnost onoga što se događa, u pravu su po pitanju njegova identiteta.
No onda se događa nešto neočekivano. Kako se grad već mogao vidjeti, Isus počinje plakati. Ova riječ „plakati“ ima dublje značenje od samo „pustiti suzu“. Podrazumijeva bolne suze, poput Jeremijinih (vidi 8,18-9,3). Sin Davidov odjekuje bol svog praoca Davida zbog pobune i smrti sina Abšaloma (2. Samuelova 15,30; 18,33). Jeruzalem – grad mira – ne prepoznaje onoga u kojemu mir počiva.
Prije trideset godina, poruka o rođenju Spasitelja odzvanjala je pastirima na betlehemskim poljanama, gdje su čuvali janjad uzgajanu za nadolazeće vrijeme Pashe (2,8-18). Sada, u Luki 19, mnogi janjci rođeni u Betlehemu odvode se u hram da budu pashalne žrtve. Među njima je – još od rođenja u Betlehemu pa sve do jeruzalemskog hrama – došlo Janje za koje se Bog brinuo i sada ga dovodi u Jeruzalem. On je bio Pashalno janje, koje će odnijeti grijehe svijeta. Nakon njega neće biti nikoga drugoga za poslati. Ovo je zadnja prilika Jeruzalemu.
Da bi to pokazao, Isus je ušao u hram i počeo „izgoniti prodavače“ (r. 45) – trgovce koji su zarađivali od religije, a ne joj služili. Time što ne daje nikakav komentar, Luka govori mnogo. Kakav autoritet ima Isus! Zasad (s obzirom na to da je sve u Očevoj kontroli) ostaje nedodirljiv. On je besmrtan dok ne završi posao.
Pogledajte Isusovu sposobnost da jaše neukroćenog magarca dok ga pritom okružuje velika, uzbuđena i bučna gomila. Došao je s autoritetom kao od Boga postavljeni kralj, kao pravi i posljednji Adam (1. Korinćanima 15,45, prvi Adam je onaj koji je izgubio vlast koja mu je prvotno bila dana nad životinjama).
Vidite kako Isus razgovara s farizejima s autoritetom – jer je došao obavljati svetu službu Božjeg svećenika u kući Božjoj. On je bio Mesija, pomazanik. I to se nije promijenilo. Kao prorok, nastavlja nam govoriti Božju riječ kroz Sveto pismo. Kao svećenik, samog je sebe predao kao žrtvu da nas očisti od krivnje grijeha i sad posreduje za nas. Kao kralj, dolazi obnoviti Božju vladavinu u našim životima. Da, zaista, „Blagoslovljeni je kralj koji dolazi u ime Gospodnje!“
RAZMISLITE
- Što vas posebno zadivljuje kod Isusa i čini ga vrijednim vaše hvale? Jeste li ga primili i rekli: „Blagoslovljeni je Kralj koji dolazi u ime Gospodnje“?
