Kako su se vijesti širile prije nego što smo imali novine, poštu, telefon, internet ili društvene mreže? Usmenom predajom.
Tako je bilo i ovdje: pojavila se skupina ljudi koja je čula strašne vijesti. Isuse, jesi li čuo za Galilejce koje je Pilat pogubio dok su u Jeruzalemu prinosili žrtve? Što je Isus rekao? Kako će to objasniti?
Ne znamo puno o tom incidentu. Ono što znamo je da je Poncije Pilat imao sadističku crtu. Možda su oni zaklani bili fanatici – ekstremisti koji su bili dio oružanog otpora protiv Rima. No Isusov odgovor na vijesti pokazuje na to da je pravo pitanje u umovima ljudi bilo ovo: Ako su ti ljudi pokušavali služiti Bogu – pružajući otpor Rimu da bi omogućili slobodu Božjem narodu – zašto su umrli tako okrutnom smrću? Što su učinili da to zasluže?
Ako smo u napasti da odbacimo ovo pitanje, trebamo stati i razmisliti o činjenici da je ovo česta reakcija kad stvari krenu loše: „Što su oni (ili ja) učinili da to zasluže?“
Ove je, djelomično, tema starozavjetne knjige o Jobu. Stvari su išle loše u Jobovom životu. Trojica njegovih prijatelja došla su ga posjetiti u njegovoj dubokoj tuzi i bili su voljni sjediti u tišini s njim tijekom potresnog tjedna tugovanja (Job 2,13). No čim su progovorili, usredotočili su se na ovu jednostavnu „činjenicu“: S obzirom na to da je patnja posljedica grijeha, sigurno patiš zbog svojega grijeha.
Pa kako Isus rješava ovaj drevni problem? Na dva načina. Prvo, poučava ih da nesreće ne zadese ljude samo zbog njihova grijeha. Spominje još jednu nesreću. Dio kule u Siloamu u Jeruzalemu srušio se na mnoštvo ljudi i ubio njih osamnaest. Je li Bog okupio osamnaest najgorih grešnika u gradu ne bi li poučio ljude da ih, ako počine iste grijehe, čeka ista sudbina? Jesu li ti ljudi bili „veći dužnici od svih Jeruzalemaca“? Isusov je odgovor: Ne! (13,3).
Drugo, dvaput im ponavlja, „nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti“ (13,3.5). Usredotočimo se na ono što Isus govori. On ne negira da ljudski grijeh može dovesti do tragedije. Djela imaju posljedice. No govori da ne možemo kategorički povezivati ljudsku nesreću s osobnim grijehom. Nemamo računicu koja nam omogućava da tako raspoređujemo krivnju. Tko može uvijek ispravno povezati djela i posljedice? Tko može razdvojiti posljedice pada – učinak tisućljeća ljudskoga grijeha – od našeg osobnoga grijeha? Samo Bog posjeduje znanje, mudrost i pravdu da to učini.
Što onda? Isus razjašnjava najvažniji problem: budite sigurni da ste se pokajali za svoj grijeh i okrenuli Bogu u vjeri; jer, postoji sud na kojem će naš osobni grijeh i naša odgovornost za posljedice grijeha biti savršeno procijenjeni.
Stoga, trebamo izbjegavati ludost pokušavanja shvaćanja neshvatljivoga („Zašto se to dogodilo njima?“) dok ne uspijevamo prepoznati što naš vlastiti grijeh zaslužuje od Boga ljubavi kojeg smo prezreli i Boga svetosti kojeg svakodnevno vrijeđamo.
RAZMISLITE
- Zahvalite Bogu što kroz vjeru u Isusa Krista imate oproštenje grijeha. No zapamtite da vjera, koja se okreće Kristu, uvijek uključuje pokajanje koje se okreće od grijeha. Za što se danas trebate pokajati?
