Najstarije obećanje u Bibliji bilo je da će zmija vrebati petu ženina potomstva (ali će, u tom pokušaju, i sama biti satrta, Postanak 3,15). Sotona je to pokušavao učiniti od samoga početka javne službe našega Gospodina. I premda se Isus odupro njegovu napadu u pustinji, „đavao se udalji od njega“ samo „do druge prilike“ (4,13).
Ova je prilika nastupila sada s osvetničkom snagom. Sotona je već zarobio srce blagajnika učeničke skupine: Jude Iškariotskog. Njegova je sljedeća meta stajala u samom središtu apostolske družine. On je već djelovao kao njihov glasnogovornik i bilo mu je suđeno da postane njihov vođa – Šimun Petar.
Svaki put kada evanđelja navode imena apostola, Petrovo se nalazi na za početku. Isto se događa i kada se spominje samo „unutarnja trojka“ – Petar, Jakov i Ivan. Upravo će Petar na Dan pedesetnice izvaditi „ključeve iz svoga džepa“ i otključati vrata koja vode u kraljevstvo Božje svojim propovijedanjem evanđelja (Djela 2,14-41). Isto će učiniti i za pogane u Kornelijevu domu (Djela 10,1-48).
Petra ne trebamo zamišljati kao prvog „Papu“ (kao što to čini Rimokatolička Crkva) kako bismo prepoznali da mu je bila povjerena vodeća uloga u izgradnji prve crkve. Stoga, ne treba nas čuditi što je Sotona zasukao rukave da bi ga uništio. Zato Isus ima posebnu poruku za Petra. Zapravo, Isus upozorava sve svoje učenike da „Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu“ (22,31).
Zapravo, Sotona će po ovom pitanju djelovati već za nekoliko sati. Učenici će biti odvojeni od svoga Gospodina, bježeći u strahu za živote, poput pljeve otpuhnuti snažnim vjetrovima straha. No ovdje, u 32. redku, Isus oslovljava samo Petra. Dubinu njegovih emocija iščitavamo iz ponavljanja njegova imena („Šimune, Šimune“) – kao što je ranije sa sličnom emocijom oslovio Martu (10,41).
Isus prelazi s drugog lica množine („Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu“) na drugo lice jednine („ja sam molio za tebe [Petre]“). Isus se posebno molio za Petra, da njegova vjera ne malakše. Petar, nažalost, još uvijek nije poznavao sebe ništa bolje nego prije (9,28-36). Nepromišljeno je rekao da je spreman umrijeti za Isusa! No prije konca večeri, tri puta ga je zanijekao (22,34). Zato se Isus molio posebno za Petra. Svi su drugi pobjegli u strahu, ali nisu zanijekali da ga uopće poznaju. Povratak iz takvog nijekanja Spasitelja bit će zbilja bolan. Čak i ako Petar bude obnovljen, takav bi ga strašni debakl lako mogao progoniti i paralizirati do kraja njegova života.
No gledajte koliko je velik Isus Spasitelj! On se moli da Petra njegovo skorašnje nijekanje ne navede da napusti vjeru. Štoviše, Isus mu daje nadom ispunjen poticaj za budućnost: „Pa kad k sebi dođeš [okreneš se, pokaješ ili vratiš u vjeri], učvrsti svoju braću“ (r. 32). Zasigurno je jedno od otajstava Božje providnosti u Petrovu životu – kao i u našim životima – to što je Bog ugradio njegov neuspjeh – pritom ga ne umanjujući – u način na koji ga je pripremao da postane potpastir njegova krhkog i ponekad zalutalog stada.
Naš Bog može učiniti da sve dobro surađuje s onima koji ga ljube. Bez obzira na to što smo u prošlosti učinili, naši životi ne moraju biti besplodni. Neuspjeh nikada nije konačan kada se Isus moli za nas.
RAZMISLITE
• U kršćanskom nas životu ne čuva naša vlastita hrabrost, snaga ili mudrost, nego samo Isusova zastupnička molitva, bez koje nitko od nas ne bi mogao opstati. Na koji vas način ova istina ohrabruje ili izaziva?
