Jednom mi je kirurg, koji je bio misionar, pokazao sliku jednog od svojih pacijenata – čovjeka koji je prošao amputacije zbog razornog djelovanja gube na njegovo tijelo. Kontrast između tijela i lica bio je zadivljujući. Imao je najdivniji osmijeh koji sam ikad vidio. Prijatelj mi je rekao: „On kaže: ‘Drago mi je da sam imao gubu jer inače nikad ne bih upoznao Gospodina Isusa!’“
Možda nije prvi koji je to rekao. Mnogo stoljeća ranije, na granici između Galileje i Samarije, mogao se čuti gubavac „slaveći Boga u sav glas… zahvaljujući (Isusu)“ (r. 15, 16).
Guba je u Bibliji opći pojam za široku lepezu stanja. Može se odnositi na plijesan u kući, kožnu infekciju ili teško stanje koje danas nazivamo „guba“. Pažljivo je propisana Mojsijevim zakonom (koji je sadržavao ne samo moralne već i zdravstvene propise). Zaraza gubom značila je trenutačnu izolaciju iz društva. To je bio jedini način da se zaštiti zajednica. Gubavac je morao napustiti dom i obitelj, ženu i djecu, posao i uživanje. Bila je to živa smrt osim ako se bolest nije povukla. U Isusovo vrijeme jedini dostupni „izolacijski odjel“ bio je da ga se makne iz sela (Opisano u Levitskom zakoniku 13,45-46). Jedino društvo gubavcu bili su ostali gubavci. Ovo malo društvo gubavaca vjerojatno je od drugih čulo da je Isus liječio gubu (5,12-14; 7,22). Pa su povikali izdaleka: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se“ (17,13).
Ako ste čitali Lukino evanđelje od početka, primijetili ste da je milosrđe važna tema (vidi 1,50. 54. 58. 72. 78). Stalno se pojavljuje. To je poanta prispodobe o dobrom Samarijancu („Onaj koji mu iskaza milosrđe“, 10,37). Nekako su i ovi gubavci čuli da je Isus milosrdan. Nikad nije odbio vapaj za iskazivanje milosrđa. No Isusova čudesna izlječenja nisu bila samo čin milosrđa. Bila su znak da je došlo kraljevstvo Božje (7,22) i da njegov kralj, Isus, poništava posljedice grijeha u slomljenim i bolesnim ljudskim životima.
Jedini ljudi koji su mogli gubavca proglasiti „čistim“ (zdravim) bili su svećenici (Zbog toga imamo Isusove upute u 17,14; vidi Levitski zakonik 14,1-32). No iako svećenik može proglasiti čistim, ne može ih očistiti. Usto, ne bi mogao iskazati milosrđe gubavcu; morao ih je izopćiti. Nije da je svećenik bio zao; on je primjenjivao zakon. Nije da je zakon bio zao; gubavci su izopćeni da bi se zaštitila zajednica jer nije imala moć da ih izliječi.
Prokletstvo gube i njezine strašne posljedice i nemoć svećenika i zakona da spase gubavca bile su surova stvarnost. Također, služile su kao vrsta dramatične prispodobe o ljudskom stanju i nemoći zakona da ga promijeni, čak iako ga je nastojao zaštititi i kontrolirati. Kakva je to dobra vijest bila kad su gubavci čuli da Isus ne samo da je milosrdan već ima i moć izliječiti gubu!
To je dobra vijest za sve nas. Isus je došao da bude „milosrdan… Veliki svećenik… kako bi okajavao grijehe naroda“ (Heb 2,17). Došao se baviti s gubom našega grijeha, krivnjom, sramotom i odvojenjem od Boga. Ono što zakon nije mogao učiniti zbog našega grijeha, Bog je učinio za nas u Isusu Kristu (Rim 8,3-4). Na početku priče o deset gubavaca „zaustave se podaleko“ (17,12). Na kraju devet bivših gubavaca i dalje je stajalo podaleko. Samo je jedan slavio Boga i vratio se da se „(baci) ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu“ (r.16). Šokira li vas stopa zahvalnosti od deset posto? No, kad ste vi zadnji put zahvalili Kristu i za što?
RAZMISLITE
• Kad ste vi zadnji put pali „k Isusovim nogama zahvaljujući mu“ zbog onoga što je učinio za vas? Zašto sada ne biste odvojili malo vremena za to?
