„A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bî rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.” Poslanica Galaćanima 4,4-5
Najbolje ćemo steći dojam o kulturi nekog društva ako razgovaramo sa školarcima. Na primjer, kad su ga jednom upitali tko je Isus, dijete koje je odrastalo u Velikoj Britaniji odgovorilo je: „To je onaj koji je uzimao od bogatih i davao siromašnima”! (Čini se da je pobrkao Isusa i učenike s Robinom Hoodom i njegovom veselom družinom!) Kad su ga upitali što je to kršćanin, drugo dijete je odgovorilo: „Jesu li to oni što sami uzgajaju svoje povrće?”
U ovo doba godine mnogi koji ne razmišljaju previše o Bogu tijekom preostalih jedanaest mjesec počinju razmišljati o razlozima za Kristovo rođenje. Nebrojeni prijatelji, suradnici i rođaci vjerojatno će reći da je Isus, u najboljem slučaju, pomalo misteriozan. Ovi odgovori predstavljaju otrježnjujući podsjetnik na činjenicu da kršćanska poruka baš i nije toliko očita našim bližnjima koliko mi to mislimo. Isusov identitet mora prvo biti jasan nama i drag našim srcima ako ga želimo artikulirati pred drugima.
Isus se ističe među drugim ličnostima iz religije, povijesti i čovječanstva jer jedino je On kvalificiran biti Spasitelj našeg svijeta. Apostoli nisu smatrali Njegov dolazak slučajnom intervencijom; on je bio božanski određen. Kad Pavao govori: „odasla Bog Sina svoga”, time implicira da je Isus poslan iz prijašnjeg stanja postojanja. Isusov život nije započeo onda kad se u Betlehemu rodio od žene kao dijete; postojao je prije početka vremena (Ivan 1,1-3). Ne prestajući biti ono što je bio – naime, Bog – postao je ono što ranije nije bio – naime, čovjek „Zakonu podložan” koji je Ocu dugovao potpunu i savršenu poslušnost, koju je On sam (jedini u masi čovječanstva kroz stoljeća) postigao.
Isusov identitet mora prvo biti jasan nama i drag našim srcima ako ga želimo artikulirati pred drugima.
Ako Bog želi spasiti, onda Spasitelj mora biti Bog. Ako čovjek mora podnijeti kaznu jer je čovjek sagriješio, tada Spasitelj mora biti čovjek. Ako čovjek koji podnosi kaznu mora biti bezgrešan, tko drugi osim Isusa Krista ispunjava te uvjete? Jedino je Isus bio kvalificiran ostvariti Božji plan spasenja.
Nitko drugi nije dovoljno dobar
da bi platio cijenu grijeha.
Jedino je On mogao otključati vrata Neba
i pustiti nas unutra.
Tko je Isus? On je Bog Sin, koji je rođen kao čovjek. On je savršeno održao zakon i umro je da oslobodi one koji nisu održali zakon. Što je onda, kršćanin? To je osoba koja je oslobođena kazne za grijeh i posvojena u Božju obitelji. To je poruka koju trebamo svakodnevno propovijedati sami sebi i moliti se za priliku da je svakog dana kažemo nekome. Jer, to je poruka iznenađenja i ujedno najljepša tijekom cijele povijesti.
Preuzeto iz knjige dnevnih promišljanja Alistaira Begga, Istina za život, prvi svezak, str.356.
