Kršćanima bi bilo dobro da pročitaju poganske klasike antičke Grčke i Rima. Ovi klasici uključuju epove Homera, Vergilija i Ovida; tragedije Eshila, Sofokla i Euripida; povijesna djela Herodota, Tukidida, Livija i Plutarha; filozofije Platona, Aristotela i Cicerona.
Što je značajno, oni pomažu vjernicima da bolje razumiju svijet u koji je Bog poslao svoga Sina. Bio je to svijet u kojemu je vladao rimski red, pravda i dužnost, ali izgrađen je na grčkoj kulturi i filozofiji. Razumjeti takvu kulturu pomoći će nam lakše čitati Sveto pismo i bolje razumjeti velike utjecaje na našu zapadnu civilizaciju.
Epovi
Homerova Ilijada i Odiseja temelj su misli zapadne civilizacije u jednakoj mjeri koliko i Mojsijevo Petoknjižje. Oba epa istražuju u bezvremenskim detaljima što je to značilo biti racionalno, svjesno ljudsko biće u svijetu koji se često čini svojeglav, nepošten i okrutan.
U Ilijadi, Ahilej se bori sa svojom smrtnošću. On zna da je trebao biti besmrtni Zeusov sin, a ne smrtni sin ljudskoga oca i božice majke. Tijekom mnogih godina, odvraćao je svoje misli od svoje buduće smrti gomilanjem ratnih trofeja. Međutim, nakon što njegov vrhovni zapovjednik ukrade jedan od tih trofeja, on pokreće Trojanski rat i traži novi način da proživi svoj život. Njegov je plan ubrzo osujećen kada mu najboljeg prijatelja, Patrokla, ubije trojanac Hektor. Bijesan, Ahilej se vraća u rat, pustošeći sve kuda prolazi. Njegov gnjev umalo uništava žaljenje i pobožnost koji su potrebni za održavanje civilizacije; njegov gnjev jedino se smiruje kada žali zajedno s ocem svojega neprijatelja. Taj trenutak pomirenja trebali bi iskusiti svi kršćani koji žele razumjeti što to znači biti čovjek.
Razumjeti grčku kulturu pomaže nam lakše čitati Sveto pismo i bolje razumjeti velike utjecaje na našu zapadnu civilizaciju.
Više komedijski nastrojena Odiseja jednako je važno štivo za one koji se nalaze u procesu otkrivanja toga tko su oni i koje su njihove dužnosti. Iako Odisej putuje kroz mediteranski svijet, usput osvajajući ljubav dvije božice, odlučuje se vratiti svojem domu i ispuniti ulogu Penelopinog muža, Telemahova oca te kralja Itake.
Dok Ilijada veliča vrline bojnog polja, Odiseja proslavlja obiteljski život i način na koji on oblikuje naš identitet. Oboje su nesavršeni svjedoci vječnosti upisane u ljudskom srcu (Prop 3,11).
Tragedije
Antički su Grci stvorili žanr tragedije i podigli ga do najviše razine savršenstva (kada izuzmemo Shakespearea). Iako su Atenjani, koji su živjeli u petom stoljeću prije Krista, uokvirili svoje tragedije u mitološko, daleko doba Trojanskog rata, pisali su ih na način da su komentirali probleme i izazove grđana koji su živjeli u demokraciji.
Mi smo njihovi baštinici i moramo postavljati ista pitanja i boriti se s istim preprekama s kojima su se i oni borili. U Sofoklovim predstavama, pogotovo u Kralju Edipu i Antigoni, ova pitanja i borbe dolaze do usijanja.
Na prvu se čini kako suvremeni kršćanin ne može naučiti puno od junaka koji slučajno ubije oca i oženi se svojom majkom ili junakinje koja biva osuđena na smrt jer pokopa svojeg buntovnog brata unatoč zapovijedi svojeg ujaka, tiranina. Pobliže čitanje nas dovodi do drugačijeg zaključka. U Kralju Edipu radnja se usredotočuje na čovjeka koji je toliko posvećen spašavanju svoga grada i rješavanju zagonetki, da riskira sve kako bi otkrio mračne tajne svoje prošlosti. U Antigoni glavna radnja knjige tiče se žene koja stavlja pobožnost i odanost prije političke prikladnosti. Oboje žude za odgovorima koje bi njihovo društvo radije htjelo potisnuti. Usredotočavaju se na istinu, neovisno o tome koliko će ih to koštati. Veoma su manjkavi likovi koji nas usmjeravaju prema pravim ljudskim vrijednostima.
Povijesna djela
Pišući u prvom stoljeću, Plutarh sastavlja serijal biografija poznatih Grka i Rimljana. Poput knjiga o Sucima, o 1. i 2. Samuelu te o 1. i 2. Kraljevima, Plutarhovo djelo Životi nudi moralno čitanje povijesti i ljudskih djela. Srodno djelima modernih psihologa, Plutarh se trudi razumjeti što motivira ljude na njihova djela i odluke.
Plutarh otkriva, uz uvid biblijskih autora, da odluke imaju posljedice. Njegovo istraživanje odluka koje su donosili Aleksandar Veliki i Julije Cezar, Temistoklo i Periklo, Brut i Marko Antonije jednako su raspoznatljivi i upečatljivi kao biblijski portreti Jakova i Mojsija, Samsona i Davida, Petra i Pavla. Povijesna djela poput Plutarhovih pomažu kršćanima razumjeti politički svijet u kojemu se Isus rodio.
Filozofija
Bilo koji kršćanin koji želi razlučiti nijanse teologije mora čitati i uhvatiti se u koštac s Platonom. Na ideje i način razmišljanja kulture koju su naslijedili novozavjetni autori snažno je utjecao Platon – po mojem mišljenju, uglavnom na dobro.
Platon ohrabruje čitatelje da napuste sjene našega svijeta i potraže istinsko porijeklo svega što vidimo oko nas.
Platon je već tada okrenuo smjer tadašnje filozofije i jezika prema onome što je vječno. Istina je da je Platon umanjivao vrijednost tijela (iako mnogo manje nego neoplatonisti koji su ga slijedili), bio je u pravu u tome što je naučavao o apsolutnoj dobroti, istini i ljepoti koje nadilaze naš skršeni i propali svijet. U njegovoj poznatoj „Alegoriji špilje“, iz djela Republika, Platon ohrabruje čitatelje da napuste sjene našega svijeta i potraže istinsko porijeklo svega što vidimo oko nas.
Božji svijet; Božje vrijeme
Bog je odredio kada će i na koji način druga Osoba Trojstva ući u povijest. Znao je da će Novi zavjet biti napisan na grčkom jeziku, isto kao što je znao da će Stari zavjet biti napisan na hebrejskom jeziku. Zaista, zbog helenističkog carstva koje je osnovao Aleksandar Veliki – čiji je mentor bio Aristotel, Platonov najveći učenik – Stari zavjet je bio preveden na grčki jezik stoljećima prije Kristovog rođenja.
Antički Grci i Rimljani nisu imali pristup posebnoj objavi Krista i Bibliji, no jesu pažljivo čitali opću objavu u tvorevini i savjesti. Vjerujem da ih je Bog koristio da pripremi grčko-rimski svijet za dolazak evanđelja – toliko da je Pavao mogao obećati skupini poganskih stoika i filozofa u Ateni da ono što su oni dugo štovali u neznanju, sada im on može navijestiti kao poznato (Dj 17,23). Kao što su Izraelci u bijegu ka Obećanoj zemlji oplijenili egipatsko blago (Izl 12,36), tako se i suvremeni kršćani mogu okoristiti čitajući poganske klasike antičke Grčke i Rima.
Used with permission from The Gospel Coalition.
Izvor: https://www.thegospelcoalition.org/article/read-pagan-classics/
