Raduje nas što vam možemo predstaviti prvu knjigu Ostavština najuzvišenije radosti iz serijala Labudovi nisu utihnuli, autora Johna Pipera. Zbirka je to inspirativnih biografskih djela u kojima su u fokusu životi nekih od najutjecajnijih kršćanskih vođa kroz povijest. Svaka knjiga u seriji donosi dubok, teološki promišljeni pogled na osobne borbe, vjeru i nasljeđe velikana vjere, pokazujući kako je njihovo pouzdanje u Božju milost i suverenost oblikovala ne samo njihov osobni život, nego i tijek crkvene povijesti.
John Piper kroz povijesne detalje, duhovna traženja i praktične pouke ocrtava snagu vjere i radosti u Kristu, nadahnjujući čitatelje primjerima ustrajnosti i vjernosti. Serija Labudovi nisu utihnuli je namijenjena svima koji žele upoznati duboke korijene kršćanske tradicije, otkriti bogatstvo povijesnih života i pronaći poticaj za vlastiti hod u vjeri.
Labudovi nisu utihnuli. I to je velika milost.
Prva knjiga u seriji, Ostavština najuzvišenije radosti, govori o životima trojice velikana: Aurelija Augustina, Martina Luthera i Jeana Calvina. Svaki je od ovih velikana ostavio neizbrisiv trag u povijesti Crkve upravo zato što se nije oslanjao na vlastitu snagu, nego na Boga. Augustinovo uživanje u Bogu, Lutherovo naglašavanje važnosti Božje riječi i Calvinovo izlaganje Svetoga pisma pokazali su kako radost, pouzdanje i snaga dolaze kad dopustimo Božjoj suverenosti i milosti oblikovati naše živote.
Učenje o životima i vjeri Augustina, Luthera i Calvina nije tek proučavanje povijesti, već putovanje prema dubljem razumijevanju Božje milosti, radosti i snage. Njihovi životi i poruke poziv su svima nama da iznova otkrijemo izvor prave radosti u Kristu i postanemo svjesni Božje vjernosti koja traje kroz sva stoljeća, oblikujući i našu sadašnjost.
U ovom nastavku predstavljanja donosimo vam drugi dio iz poglavlja Četiri pouke iz života nesavršenih svetaca (str. 149-152). Prvi dio pročitajte ovdje.
3. Nadnaravna promjena dolazi od promatranja Krista u njegovoj svetoj Riječi.
Posvećujuća snaga najuzvišenije radosti ne proizlazi iz slijepe duše. „A svi mi, koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.“ (2. Korinćanima 3,18) No, gdje promatramo tu slavu Gospodnju? Novi zavjet odgovara: u „svjetlosti evanđelja slave Krista koji je slika Božja… [to jest] spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.“ (2. Korinćanima 4,4-6) Primjećujete li riječi „spoznanje“ i „evanđelje“? Slavu Kristovu vidimo u „evanđelju“. Slavu Božju vidimo kroz „spoznanje“. Slava Gospodina, kojeg je vidjeti uistinu „najuzvišenija radost“, očituje se u evanđelju, u spoznanju, u poruci, u Riječi.
O, kako je Luther neumorno ponavljao ovu istinu protiv fanatika, s njihovim dodatnim objavama, i protiv katolika, s njihovim tradicijama. Moramo naučiti od Luthera da je Riječ postala tijelom i da je Riječ postala grčkim rečenicama. Slavu utjelovljene Riječi promatramo kroz gramatiku pisane Riječi. Sveto proučavanje je način gledanja, posebno kada mu se pridruži molitva. Oratio i meditatio – molitva i meditacija – bili su put do nadnaravnog gledanja slave Božje na licu Kristovu.
Oratio: „Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!“ (Psalam 119,36). „Otvori oči moje da gledam divote tvoga zakona!“ (Psalam 119,18). „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca…“ (Efežanima 1,17-18) Ovo nije bila samo bilo kakva molitva nego molitva za Riječ, molitva za ljubav prema Riječi i molitva za prosvjetljenje Riječju.
Meditatio: „… već uživa u zakonu Jahvinu, o zakonu njegovu misli dan i noć. On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.“ (Psalam 1,2-3) „Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.“ (Rimljanima 10,17) „Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.“ (Ivan 17,17)
Nakon godina Lutherovog „nasrtanja“ na grčki tekst apostola Pavla, rečenice su napokon „popustile“ i on je vidio slavu Kristovu u evanđelju i ušao u raj. Njegov život i rad svjedoče ovoj ključnoj istini: pogled na Krista, koji budi najuzvišeniju radost, dolazi posredstvom pisane Riječi. Iako tijelo i krv ne otkrivaju slavu Sina, također se ne otkriva bez slušanja i promišljanja o Božjoj Riječi (Matej 16,17; Rimljanima 10,17).
4. Stoga, oduševimo se izlaganjem istine evanđelja i navijestimo Kristovu slavu poradi radosti svih naroda.
Kada je Jean Calvin vidio Božje veličanstvo u njegovoj Riječi, potpuno se predao propovijedanju. Propovijedanje je za Jeana Calvina bilo vjerno, redovito izlaganje Božje riječi sa silnom željom da se Krist proslavi. Bilo je to izlaganje teksta, ali i oduševljenje. Oduševljenje veličanstvom Božjim i slavom Kristovom, objavljenom u pisanoj Riječi, proizvelo je izlaganje prepuno oduševljenja. To je ono što zovem propovijedanjem. Calvinova cjeloživotna posvećenost propovijedanju, a bio je jedan od najvećih teologa u povijesti Crkve, snažan je poziv svima nama – laicima i propovjednicima – da se oduševljavamo izlaganjem Božje riječi. Posvećeni smo u istini jer istina (objavljena i zapisana) prikazuje slavu Kristovu koja rađa najuzvišeniju radost koja potom lomi korijen grijeha i oslobađa nas.
Neka crkve odzvanjaju izlaganjem koje je prepuno oduševljenja! Neka laici ljube slušanje ovoga moćnog, Bogom prožetog zvuka! Neka sjemeništa umnažaju strast Calvina, Luthera i Augustina za veličanstvom Boga koje zarobljava dušu i veže je za Riječ koja otkriva Krista i budi najuzvišeniju radost! Ako su srce koje štuje Boga i sveti život plod najuzvišenije radosti i ako je zapisana Riječ Božja polog povijesne istine, gdje se susreće slava Kristova koja budi tu radost, onda molimo da Bog podigne naraštaje propovjednika koji će se, s posvećenjem poput Calvinova, predati izlaganju zbog slave Isusa Krista poradi radosti svih naroda.
