Nemam pojma koliko sam knjiga pročitao tijekom ovih godina – niti se, ako sam iskren, mogu sjetiti što su sve sadržavale. Međutim, postoji nekoliko knjiga i nekoliko rečenica u tim knjigama koje su mi se toliko duboko urezale u srce i um da mogu iskreno reći da su mi oblikovale život na načine koje ne mogu ni pokušati objasniti.
Jedna od tih rečenica nalazi se u ekspozicijskim propovijedima Martyna Lloyda-Jonesa na prvo poglavlje poslanice Efežanima: God’s Ultimate Purpose. U tim propovijedima Lloyd-Jones u više navrata podsjeća svoje slušaoce, a potom i čitaoce kao što sam ja, da je „naša najveća potreba postati ono što već jesmo u Kristu“. Ta jednostavna rečenica za mene je promijenila sve tako što mi je otkrila cijeli novi svijet razumijevanja samog sebe.
Istina koja nas usidruje
Ideja da trebam postati što već jesam u Kristu postavila je kompletan temelj za moj identitet i izgradila put prema sigurnosti, značajnosti i zadovoljstvu. Sačuvala me beskrajne patnje i zbunjenosti u mom hodu s Gospodinom Isusom Kristom i dala mi strastvenu želju da pomažem novim kršćanima da otkriju svoj identitet u Kristu. Ova se želja također pretočila u malu knjigu, Need to Know, za čije sam pisanje čekao trideset godina.
Kada ljudi uđu u nov život s Kristom, naš prvi nagon je da ih učimo što da rade: da čitaju Bibliju, dolaze u crkvu, postanu dio kućne grupe, daju, i tako dalje. Naravno, sve to je bitno. No postoji korak prije toga. Ako ćemo zagovarati življenje za Krista u svom blatu života, ako ćemo se nositi sa svim emocionalnim usponima i padovima, čudnim okolnostima i čistim pritiskom naše ljudske slomljenosti, tada je prvi korak taj da postanemo sigurni da znamo tko smo kao djeca Božja, kao oni koji su sjedinjeni u Gospodinu Isusu Kristu.
Ideja da trebam postati što već jesam u Kristu postavila je kompletan temelj za moj identitet i izgradila put prema sigurnosti, značajnosti i zadovoljstvu.
Ova će nas istina osposobiti da ustanemo iz kreveta ujutro i suočimo se s radošću i očajem svijeta. Osposobit će nas da se s uspjesima i promašajima suočimo bez zastajanja. Pripremit će nas da danas hodamo ponizno i samouvjereno s Kristom, osposobit će nas da na jučerašnji dan gledamo s pokajanjem i vjerom te da navečer odemo spavati blagoslovljeni mirom koji teče iz Božjeg oprosta. Poznavanje samih sebe kroz evanđelje je najpraktičnija, najpotrebnija istina koja postoji kako bismo mogli napredovati u prljavom svijetu u koje živimo.
Živjeti kao oni koji poznaju Boga
Biblija nam stalno ponavlja da već živimo nov život u Kristu, ali da rad na nama nije završen – još uvijek postoje ožiljci i utjecaj grijeha, iako nas on ne kontrolira. Već smo doživjeli promjenu – naše prave osobnosti su sada vezane s Kristom (Kol 3,4) – ali još uvijek iščekujemo upotpunjenje. Zato trebamo postati ono što već jesmo. Završni stihovi prve Ivanove poslanice potvrđuju ovu istinu jednako snažno kao i bilo koji dio Pisma:
Tko smo mi? Ivan nam objavljuje da smo, kao oni koji su povjerovali u evanđelje, rođeni od Boga.
Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče. Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni. (1. Iv 5,18-20)
Tko smo mi? Ivan nam objavljuje da smo, kao oni koji su povjerovali u evanđelje, rođeni od Boga. Citirajući Jeremiju 31,34, Ivan govori da nam je dano razumijevanje koje teče iz naših promijenjenih srca i umova, tako da smo sada ljudi koji poznaju Boga. Zbog toga se moramo odvojiti od grijeha i stalno ga usmrćivati.
To znači da moramo shvatiti da smo od samog početka našeg kršćanskog života u isto vrijeme opravdani i trajno grešni, oprošteno nam je, ali imamo mane, potpuno smo sigurni, ali i dalje nam je preostalo puno posla dok se čvrsto držimo onoga što je Krist Isus učinio za nas (Fil 3,12).
Postani što već jesi
Jedna je od mojih najvećih želja vidjeti da su novi kršćani dobro utemeljeni u evanđelju. Znam da je to često proces za koji je potrebno vrijeme pa, iz ljudske perspektive, postoji velik rizik da će sjeme biti ugrabljeno nego da će pustiti korijen.
Predivan, novozavjetni, zadovoljavajući život oblikovan prema evanđelju kojeg smo upoznali u Kristu jedini je život vrijedan življenja. Zato Ivan dodaje ovu izjavu na kraju svoje poslanice: „Dječice, klonite se idola“ (Iv 5,21). Jasno je da moramo birati: živjeti s Bogom evanđelja shvaćajući da smo novi ljudi koje je evanđelje promijenilo ili izabrati ispraznost idolopoklonstva. Naša spoznaja o tome tko smo u Kristu osposobljava nas da iz dana u dan do kraja života donosimo tu odluku.
Jedna je od mojih najvećih želja vidjeti da su novi kršćani dobro utemeljeni u evanđelju. Znam da je to često proces za koji je potrebno vrijeme pa, iz ljudske perspektive, postoji velik rizik da će sjeme biti ugrabljeno nego da će pustiti korijen.
Naš identitet u Kristu je jedna od onih istina koja će, ako je nam je oduzeta u početku kršćanskog života, stvarati razne probleme kasnije. (Ako nam se spoznaja o našem identitetu u Kristu oduzme u ranoj fazi našeg kršćanskog života, to će stvarati razne probleme kasnije.) U Kristu upoznajemo Boga evanđelja, Oca, Sina i Duha. On je Bog koji govori nama, ali i jednako važno, o nama. U evanđelju, Bog nam govori da smo već njegovi, sigurni u Kristu, i time što nas je oslobodio od grijeha, potpuno je predan mijenjanju grešnih ljudi kao što smo mi u ljude koji su slični Kristu. Prema tome, možemo postati ono što već jesmo.
Used with permission from Desiring God.
Izvor: https://www.desiringgod.org/articles/become-who-you-already-are
