Pitanje 1. Što je čovjekov krajnji cilj?
Odgovor Čovjekov je krajnji cilj proslaviti Boga i uživati u njemu zauvijek.
Pitanje 1. Što je tvoja jedina nada u životu i u smrti?
Odgovor Da ne pripadam sebi, nego da dušom i tijelom, u životu i u smrti, pripadam Bogu i mome Spasitelju Isusu Kristu.
Ove riječi kojima počinje Westminsterski, odnosno Heidelberški katekizam, odjekuju mnogim našim vjerovanjima. Poznate su nam iz propovijedi i knjiga, pa ipak većini nije poznat njihov izvor i sigurno ih nisu pamtili kao dio katekizama iz kojih su proizišle.
Mnoge današnje crkve i kršćanske organizacije tiskaju svoja „vjerovanja“. Međutim, u prošlosti je postojalo očekivanje da će dokumenti takve prirode biti toliko bogati biblijskim izričajem i toliko vješto napisani da će ih se moći pamtiti i koristiti za uzrast i pouku kršćana. Pisani su u obliku pitanja i odgovora, a nazivali su ih katekizmima (od grčkog katechein što znači „poučavati usmeno ili izgovorenom riječju“). Heidelberški katekizam iz 1563. godine te Westminsterski mali i veliki katekizam iz 1648. godine nalaze se među najpoznatijim, a služe kao doktrinarni standardi mnogih crkava u današnjem svijetu.
IZGUBLJENA PRAKSA KATEHEZE
U današnje je vrijeme praksa kateheze, posebno među odraslima, gotovo potpuno iščezla. Suvremeni programi učeništva poglavito se bave vještinama kao što su proučavanje Biblije, molitva, zajedništvo i evangelizacija, a ponekad površno pristupaju pitanju nauka. Za razliku od toga, klasični katekizmi svoje su učenike upoznavali s Apostolskim vjerovanjem, Deset zapovijedi i Gospodnjom molitvom – što je savršena ravnoteža biblijske teologije, praktične etike i duhovnog iskustva. Također, katehetska disciplina memoriranja utiskuje misli duboko u srce i na prirodan način u učenicima stvara osjećaj odgovornosti i želje da ovladaju materijalom od tipičnih tečajeva učeništva. Na kraju, praksa pitanja i recitiranja odgovora učitelja i učenika prirodno uvodi u interaktivan, dijaloški proces učenja.
Ukratko, katehetsko poučavanje nije toliko individualna praksa koliko je zajednička. Roditelji mogu voditi katehezu svoje djece. Crkveni vođe mogu voditi katehezu novih članova s kraćim katekizmima, a novih vođa s većima. Zbog bogatstva koje nalazimo u materijalu, katehetska pitanja i odgovori mogu se integrirati i u zajedničko štovanje, tako da crkva kao tijelo može ispovijedati vjeru i zahvaljivati se Bogu.
Budući da smo u današnje vrijeme izgubili praksu kateheze, „površno poznavanje istine, mutne zamisli o Bogu i pobožnosti te nepromišljenost o životnim pitanjima vezanima uz karijeru, društvo, obitelj i crkvu, prečesto su obilježja današnjih evanđeoskih zajednica…“ (Iz knjige Grounded in the Gospel: Building Believers the Old-Fashioned Way, Gary Parrett i J. I. Packer, Baker, 2010.)
ZAŠTO PISATI NOVE KATEKIZME?
Postoje mnogi stari, izvrsni katekizmi čija vrijednost uspješno prkosi zubu vremena. Zašto trošiti trud na pisanje novih katekizama? Zapravo, netko bi mogao posumnjati u motive onoga tko bi to želio. Ipak, većina ljudi današnjice ne shvaća da se nekoć smatralo normalnim, važnim i nužnim da crkve stalno stvaraju nove katekizme za vlastitu upotrebu. Izvorna anglikanska Knjiga zajedničke molitve sadržavala je katekizam. Luteranske crkve imale su Lutherov Veliki katekizam i Mali katekizam iz 1529. Premda su prve škotske crkve imale Calvinov Ženevski katekizam iz 1541. i Heidelberški katekizam iz 1563., napisale su i koristile Craigov katekizam iz 1581., Duncanov latinski katekizam iz 1595. te Novi katekizam iz 1644., prije nego što su prigrlile Westminsterski katekizam.
Puritanski pastor Richard Baxter služio je u gradu Kidderminsteru tijekom 17. stoljeća i bio je istoga mišljenja. Htio je sustavno podučiti glave obitelji kako da upućuju svoje obitelji u vjeri. Stoga je napisao Obiteljski katekizam, koji je prilagodio sposobnostima svojih vjernika i kojim je biblijski odgovorio na mnoge probleme i pitanja s kojima su se tada suočavali.
Katekizmi su se pisali s barem tri nakane. Prva je bila sveobuhvatno izlaganje Radosne vijesti, ne samo kako bi jasno objasnili što je to Radosna vijest, nego i kako bi iznijeli temelj na kojemu je sagrađena, poput biblijskog nauka o Bogu, ljudskoj naravi, grijehu i tako dalje. Drugo, htjeli su osloviti krivovjerja, greške i lažna vjerovanja svoga vremena i oduprijeti im se. Treća nakana bila je pastoralne naravi, naime oblikovati poseban narod, odnosno kontrakulturu koja bi odražavala sličnost Kristu, i to ne samo u karakteru pojedinca, nego u zajedničkom životu crkve.
Sagledane zajedno, ove tri nakane objašnjavaju zašto je potrebno pisati nove katekizme. Premda naše izlaganje nauka Radosne vijesti mora biti u skladu sa starijim katekizmima koji su vjerni Božjoj riječi, kultura se mijenja, a mijenjaju se i krivovjerja, iskušenja i izazovi nepromjenjivoj Radosnoj vijesti s kojima se ljudi moraju znati suočiti i odgovoriti im.
KATEKIZAM ZA ODRASLE I DJECU
Katekizam Novoga grada čine samo 52 pitanja i odgovora (za razliku od 129 pitanja Heidelberškog i 107 pitanja Westminsterskog malog katekizma). Dakle, samo je jedno pitanje i odgovor za svaki tjedan u godini, zbog čega je katekizam lako uklopiti u crkveni kalendar, a mogu ga koristiti čak i oni sa zahtjevnim rasporedom.
Ovo je katekizam za odrasle i djecu. Drugim riječima, ista pitanja postavljaju se djeci i odraslima, a dječji su odgovori uvijek dio odgovora za odrasle. Dakle, poučavajući djecu katekizmu u skraćenom obliku, roditelji također uče svoj odgovor na isto pitanje. Odgovori za odrasle uvijek su proširena verzija dječjih odgovora. U odgovorima za odrasle dječji se odgovori javljaju podebljanim slovima, kako bismo ih razlikovali od duljih odgovora za odrasle.
Katekizam Novoga grada temelji se na Calvinovu Ženevskom katekizmu, zatim na Westminsterskom malom i velikom katekizmu, ali posebno na Heidelberškom katekizmu, čime se postiže dobar uvid u bogatstva i shvaćanja širokoga spektra velikih katekizama iz razdoblja Reformacije. Nadamo se da će vas to ohrabriti da uronite u povijesne katekizme i tako nastavite proces kateheze tijekom cijeloga života.
Katekizam je podijeljen na tri dijela, što olakšava učenje u dijelovima i uključuje korisne podjele:
PRVI DIO = Bog, tvorevina i pad, zakon (20 pitanja);
DRUGI DIO = Krist, otkupljenje, milost (15 pitanja);
TREĆI DIO = Duh, obnova, rast u milosti (17 pitanja).
Kao što je slučaj s većinom tradicionalnih katekizama, naveli smo biblijski stih koji prati svako pitanje i odgovor.
KAKO KORISTITI KATEKIZAM NOVOGA GRADA
Katekizam Novoga grada čine 52 pitanja i odgovora, stoga ćete ga najlakše koristiti ako upamtite jedno pitanje i odgovor svakoga tjedna u godini. Budući da je zamišljeno da se katekizam koristi u obliku razgovora, najbolje ga je pamtiti u parovima, u obiteljima ili u grupama za proučavanje. Tako ćete moći vježbati jedni druge ne samo jedan po jedan odgovor, nego i kada ih naučite 10, zatim 20 i tako dalje.
Grupe mogu odlučiti da će provesti prvih 5-10 minuta proučavajući samo jedno pitanje i odgovor te da će tako dovršiti katekizam u godini dana, ili će možda htjeti proučavati i učiti pitanja i odgovore u kraćem vremenskom razdoblju. U tom slučaju, svaki tjedan mogu pamtiti 5 ili 6 pitanja i nalaziti se kako bi se međusobno ispitivali, razgovarali i čitali popratne materijale.
U obiteljima smo zamislili da roditelji pomognu djeci da upamte dječje odgovore, a da zatim roditelji nauče dulje odgovore za odrasle. Roditelji mogu pristupiti procesu pamćenja na različite načine, ovisno o djeci i okolnostima, stoga nismo propisali nikakvo posebno vrijeme u danu ili dodali neke posebne aktivnosti. Kada će i kako roditelji koristiti katekizam? To može biti tijekom obiteljskih pobožnosti, za vrijeme doručka, kao dio duljega proučavanja uključujući pitanja za razumijevanje i molitvu, ili kao zabavno vrijeme pamćenja s karticama i vježbama.
SAVJETI ZA MEMORIRANJE
Mnogo je načina na koje možete pamtiti tekstove, a neke tehnike bolje odgovaraju određenim stilovima učenja od drugih. Evo nekoliko primjera:
Pročitajte pitanje i odgovor naglas i ponavljajte, ponavljajte, ponavljajte.
Pročitajte pitanje i odgovor na glas, pa ih pokušajte ponoviti bez gledanja. Ponavljajte.
Pročitajte naglas sva pitanja i odgovore u Prvom dijelu (zatim u Drugom, i u Trećem dijelu) dok hodate. Kombinacija kretanja i govora pojačava ljudsku sposobnost da se sjeća teksta.
Snimite se dok izgovarate sva pitanja i odgovore iz Prvoga dijela (zatim iz Drugoga, i iz Trećega dijela) a onda ih svaki dan slušajte tijekom svakodnevnih aktivnosti, npr. dok vježbate, radite kućanske poslove itd.
Zapišite pitanja i odgovore na kartice i zalijepite ih na upadljiva mjesta. Čitajte ih naglas svaki put kada ih vidite.
Napravite kartice s pitanjima na jednoj strani, a odgovorima na drugoj, i ispitujte se. Djeca ih mogu obojiti ili crtati po njima.
Ponovite pitanja i odgovore navečer i ujutro. Provedite par minuta prije spavanja s djecom, i pomozite im da se sjete odgovora, a onda to ponovite ujutro uz doručak.
Napišite pitanje i odgovor. Ponovite. Proces pisanja također pomaže našoj sposobnosti da se sjetimo teksta.
Kada god je moguće, vježbajte pitanja i odgovore s drugima.
BIBLIJSKA PRAKSA
U svojoj Poslanici Galaćanima, Pavao je napisao: „A poučavani u nauci neka dijeli sva svoja dobra sa svojim učiteljem“ (Gal 6,6). Grčka riječ koja je prevedena kao „poučavani u nauci“ je katehoumenos: onaj koji prima katehezu. Drugim riječima, Pavao govori o djelu kršćanskoga nauka („katekizam“) kojemu ih je poučavao nastavnik (ovdje je riječ „katehet“). Riječi „sva svoja dobra“ vjerojatno označavaju i financijsku pomoć. U tome svjetlu, riječ „koinoneo – što znači „dijeliti“ ili „imati zajedništvo“ – postaje još bogatija. Plaća kršćanskog učitelja nije samo isplata nego „zajedništvo“. Kateheza nije samo još jedna usluga koju se treba plaćati, nego je bogato zajedništvo i uzajamno dijeljenje Božjih darova.
Kada bismo se ponovno upustili u ovu biblijsku praksu u našim crkvama, ponovno bismo otkrili kako Božja riječ „obilno prebiva“ u nama (Kol 3,16), jer prakticiranje kateheze istinu pohranjuje duboko u naša srca, tako da počinjemo razmišljati biblijskim rječnikom čim počnemo rasuđivati.
Kada je moj sin Jonathan bio mali, moja žena Kathy i ja počeli smo ga učiti jedan dječji katekizam. U početku smo obrađivali samo prva tri pitanja:
Pitanje 1. Tko te stvorio?
Odgovor. Bog.
Pitanje 2. Što je još Bog stvorio?
Odgovor. Bog je stvorio sve što postoji.
Pitanje 3. Zašto je Bog stvorio tebe i sve što postoji?
Odgovor. Na svoju slavu.
Jednoga dana Kathy je odvela Johnathana kod dadilje. U nekom je trenutku dadilja primijetila da Jonathan zamišljeno gleda kroz prozor. Pitala ga je: „O čemu razmišljaš?“ „O Bogu“, odgovorio joj je. Začuđeno ga je zapitala: „Što razmišljaš o Bogu?“ On ju je pogledao i odgovorio: „O tome kako je stvorio sve što postoji na svoju slavu.“ Dadilja je pomislila da ima posla s duhovnim divom! Mali dječak gleda kroz prozor i razmišlja o Božjoj slavi u svjetlu njegove tvorevine!
Međutim, očigledno je što se dogodilo. Njeno pitanje potaknulo ga je da daje naučene odgovore. Odgovarao je iz katekizma. Sigurno nije imao pojma što znači „Božja slava“. Međutim, ta mu je ideja bila u razumu i srcu i čekala je da ju se poveže s novim shvaćanjima, učenjima i iskustvima.
Takvu je pouku princetonski teolog Archibald Alexander usporedio sa cjepanicama u kaminu. Bez vatre – Božjega Duha – kamin neće sam od sebe proizvesti topli plamen. Međutim, bez cjepanica također ne može biti vatre, a upravo tome služi katehetska pouka.
Timothy Keller, listopad 2012.
