John Stott je napisao: „Oprost je jednako neophodan za život i zdravlje duše kao što je hrana za tijelo.“ Mnogim ljudima duša pati u bijedi jer su uskratili oprost ili im je oprost uskraćen. Riječi „žao mi je“ i „opraštam ti“ bolno je teško izgovoriti s iskrenošću. Ali, to ne bi trebala biti istina za Božji narod! Doista, spremnost na oprost jedan je od znakova koje je Isus dao svojoj crkvi kako bi pokazao da je odvojena kao Njegova. No, Sveto pismo ne kaže jednostavno: „Oprosti, jer u suprotnom!“ Umjesto toga, ono utemeljuje oprost u stvarnosti Evanđelja i pokazuje ga praktičnim u životnim okolnostima. Božja Riječ je također prepuna primjera istinskog oprosta – primjera koji nas u konačnici upućuju na samog Gospodina Isusa.
Od Josipa do Isusa
Malo je primjera oprosta u Starom zavjetu toliko upečatljivih poput primjera Josipa i njegove braće, zapisanog u posljednjoj četvrtini Knjige Postanka. Rečeno nam je da je Josip bio Jakovljev omiljeni sin – a njegova su braća dopustila ljubomori i ogorčenosti tinjati u njima do te mjere da su Josipa bili spremni ubiti. Odlučili su se za ideju da ga prodaju kao roba i profitiraju od svoje zloće. Nisu ga očekivali ikada više vidjeti, niti su to htjeli. Bog je, međutim, imao druge planove. Kroz niz uspona i padova, postavio je Josipa za ključnog vladara Egipta, drugog odmah iza faraona. A kad je glad pogodila cijeli poznati svijet, njegova su braća došla k njemu po hranu, ne shvaćajući tko je on.
Na tako moćnu položaju, Josip je lako mogao zatvoriti svoju braću, porobiti ih ili čak ubiti. Umjesto toga, otkrio im se i uputio im poziv: „Primaknite se k meni“ (Post 45,4). Vidio je kako se Božje namjere otkrivaju čak i u njihovoj izdaji i odgovorio je nadnaravnom milošću. Nakon takvog pomirenja, možete li zamisliti Josipovu braću kako gaje male pritužbe, bilo prema njemu ili jedan prema drugome?
S obzirom na sve to što smo primili u Kristu, kako bismo uopće mogli uskratiti oproštenje onima koji ga traže?
Pa ipak, Josipovo milosrđe tek je sjena oprosta koji nudi Gospodin Isus. Svaki grijeh koji smo ikada počinili uvreda je protiv Njega. Kad dođemo pred Njega, jedino što razumno možemo očekivati je osuda. Ipak, On je prolio svoju dragocjenu krv da plati dug našeg grijeha. Umjesto izrečene presude krivnje, Isus je povikao: „Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije…!“ (Ivan 7,37). Njegov oprost je razlog zbog kojeg možemo čuti te riječi i približiti mu se.
S obzirom na sve to što smo primili u Kristu, kako bismo uopće mogli uskratiti oproštenje onima koji ga traže? U zahvalnosti, kao grešnici kojima je oprošteno moramo učiniti sve za što nas Bog osposobljava, oprostiti onom tko nas je povrijedio te tražiti pomirenje. Kad to činimo, slijedimo primjer našega Gospodina, koji je učinio isto za nas. Zato nas Pavao potiče: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti“ (Ef 4,32).
Šest istina
Crkva bi trebala biti ispunjena ljudima koji brzo opraštaju jer razumiju koliko im je duboko oprošteno. Što potiče ovakav nadnaravan oprost? On počinje razumijevanjem ovih šest istina:
1. Svi smo Božji dužnici. Kao što je Pavao rekao: „Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja“ (Rim 3,23). Svi smo promašili ispuniti Božji zahtjev pravednosti i svi smo prekoračili granice Njegova moralnog zakona.
2. Nitko od nas ne može platiti vlastiti dug. Broj dobrih djela neće promijeniti naš status grešnika pred Bogom. Zato Pavao kaže u Rimljanima 3,20: „Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim.“ Laž vanjske religioznosti jest tvrdnja kako možemo biti opravdani pred Bogom čineći dobro. Ali, ne možemo.
3. Kristovom žrtvom pomirnicom dug je plaćen za sve koji vjeruju u Njega. To je Evanđelje! Ne činite ništa čime biste zaslužili Božji oprost. Jer to ne možete! Jednostavno ga morate prihvatiti. Morate doći Bogu i reći: „Dužan sam Ti zbog svoje moralne pobune. Moja usta, moje ruke, moje noge – prljav sam pred Tvojom svetošću. Ali znam da si umro kako bi platio moj dug i očistio me. Prihvaćam Tvoj dar.“
4. Možemo iskusiti sigurnost oproštenja ako smo željni oprostiti grijehe počinjene protiv nas. To ne znači da kad oprostimo, zaslužimo oprost. Naprotiv, kad smo željni oprostiti ljudima koji su sagriješili protiv nas, to dokazuje da čvrsto shvaćamo duboki oprost koji smo primili.
5. Možemo oprostiti drugima jer ono što smo nekoć dugovali Bogu beskonačno je više od toga što drugi duguju nama. Ako znamo da smo grešnici spašeni milošću, onda ne postoji uvreda, nijedan zločin koji netko drugi može počiniti protiv nas, o kojem bismo mogli reći: „Ovo je previše. Neću oprostiti.“ Takvo raspoloženje – bez obzira na izglede za pomirenje – ne dolazi ni iz čega drugog nego, iz moći Božjeg oprosta.
6. Osoba koja ne oprašta tako je osuđena na vječnu kaznu. Oni koji dosljedno nisu voljni dati oprost drugima jasno daju do znanja da nikada nisu prihvatili oprost koji im je ponuđen u Kristu. Oni koji ne opraštaju otkrivaju se kao oni koji nemaju spoznaju oproštenja.
Dva pitanja
U svjetlu svega spomenutoga, svi se moramo suočiti s dva pitanja.
Prvo, jeste li ikada došli Bogu, odazvali se na Njegov poziv, kako biste primili oprost? Jeste li priznali ogromnost svog duga prema Bogu i vapili za Njegovom milošću? Jeste li priznali da je Isus Gospodin i povjerovali da ga je Bog uskrisio od mrtvih za vaše spasenje (Rim 10,9)? Ne morate izgovoriti neku rječitu molitvu. Ne morate donirati novac niti se prijaviti na bilo kakvu mailig listu. Samo trebate vjerovati Njemu i u svom srcu reći nešto poput ovoga: „Bože, sagriješio sam protiv Tebe, ali znam da je Isus umro i uskrsnuo da mi možeš oprostiti. Prihvaćam Tvoj oprost i želim živjeti u svjetlu tog oprosta.“
Drugo, pitanje je za one koji su već tražili Božji oprost: Shvaćate li ozbiljno potrebu opraštanja drugima? Naša ljubav prema Bogu i drugima dokazuje se našom spremnošću za opraštanje. Ako nekom u svom životu uskraćujete oprost, razmislite što je Isus učinio za vas, i razmislite jeste li u to zaista povjerovali. Ponuditi oprost nije lako, nije ni brzo ni jednostavno. Ali je nužno i moguće je. Duboko razmislite o milosrđu koje vam je Bog pokazao i otpustite sve pritužbe koje ostaju u vama. Oprost poput ovog, ponuđen slobodno i obilno u sili Božjeg Duha, put je poslušnosti, put do radosti i uski put našega Gospodina Isusa Krista.
Ovaj je članak prilagođen iz propovijedi Alistaira Begga „A Lesson in Forgiveness“.
Copyright Truth For Life. Preuzeto s dopuštenjem, www.truthforlife.org.
Izvor: https://blog.truthforlife.org/embracing-forgiveness
